Bosanska pita odavno je prešla granice Bosne i Hercegovine i postala tražena delicija širom Evrope. U zemljama s jakom bh. dijasporom, poput Njemačke, Austrije, Švicarske i skandinavskih država, domaće pite koje prave naše žene prodaju se po cijenama od 20 do čak 30 eura, a potražnja ne jenjava.
Za mnoge ljude koji žive daleko od domovine, pita nije samo obrok, već emotivna veza s Bosnom i Hercegovinom. Burek, sirnica, krompiruša i zeljanica bude sjećanja na djetinjstvo, porodične ručkove i mirise iz majčine kuhinje. Upravo ta emocija često je presudna da kupci bez razmišljanja plate cijenu koja bi u BiH mnogima djelovala previsoko, piše Crna hronika.
Naše žene u dijaspori pite najčešće prave kod kuće, po tradicionalnim receptima, ručno razvijajući kore – onako kako su naučile od svojih majki i nana. Sve se radi bez industrijske proizvodnje, polako i s posebnom pažnjom, što kupci znaju prepoznati i cijeniti.
Prodavačice ističu da su cijene u dijaspori realne kada se uzmu u obzir visoki troškovi života. Skupi su sastojci, struja, najam prostora, ali i vrijeme uloženo u izradu. Jedna kvalitetna pita zahtijeva sate rada i ne može se praviti “na brzinu”, što dodatno utiče na cijenu.
Zanimljivo je da pite ne kupuju isključivo ljudi porijeklom iz Bosne i Hercegovine. Sve veći broj stranaca, koji su se upoznali s bosanskom kuhinjom, redovno naručuje pite, posebno za vikende, praznike i porodična okupljanja. Za mnoge od njih bosanska pita predstavlja egzotičan, ali izuzetno ukusan obrok.
Za brojne žene u dijaspori, pravljenje pita postalo je značajan dodatni izvor prihoda, a neke su od toga razvile i ozbiljan mali biznis. Iako posao nije lagan i zahtijeva mnogo truda, kažu da se isplati jer rade ono što najbolje znaju – hrane ljude i čuvaju tradiciju.
Bosanska pita tako je postala mnogo više od jela. Postala je simbol doma, snalažljivosti i upornosti naših ljudi u dijaspori. Dok u Bosni i Hercegovini često važi za “običnu hranu”, van granica zemlje pita vrijedi zlata – i po cijeni i po značenju.
