data-nosnippet>
Na ovaj dan 1992. godine pobunjene srpske snage predvođene ratnim zločincem Ratkom Mladićem ušle su na područje brane Peruća. Brana se tada nalazila u takozvanoj ružičastoj zoni koja je bila pod nadzorom UNPROFOR-a.
Istoga dana su je okupirali i počeli s pripremama te miniranjem. Bila je to uvodna faza prijetnji koje su ostvarene krajem januara sljedeće, 1993. godine.
Susret pred kamerom
Mladićevu najavu miniranja Peruće snimila je kamera, a snimatelj Malbaša se tog susreta prisjeća s užasom. Prema njegovim riječima, Mladić je odavao utisak čovjeka koji dobro razumije snagu medija i značaj kamere.
“Mladića sam doživio kao psihopata koji je ipak jako razumio moć medija i važnost kamera. Apsolutno je dominirao i prvih pola sata isključivo je vrijeđao našu ekipu. Nastupio je bahato i s uvredama… Potpuno je kontrolirao situaciju i razgovarao tako da bi s lakoćom svakoga uvjerio u ono što govori.”
Malbaša navodi da je Mladić po dolasku prvo rekao da se trebaju likvidirati svi članovi tima koji nisu pripadnici vojske. „Nije mi bilo svejedno“, kazao je snimatelj.
Naknadno se doznalo zašto je Mladić bio bijesan. Na putu do mjesta pregovora njegov transporter je napadnut i oštećen u selu Potravlje, a to su, prema Malbaši, učinili Kotromanović i tamošnji mještani.
„Brana će biti minirana“
Malbaša je u kameru zabilježio i Mladićeve riječi o brani, ali i o drugim potezima koje je, kako je tvrdio, lično izvodio. Citat prenosimo u cijelosti, onako kako je izgovoren.
“Pod tim vašim gardistima živjet ću još hiljadama godina jer sam za njih nevidljiv i neuništiv. Brana će biti minirana, a vi znate da sam ja vojnik. Ja kad vučem poteze, vučem poteze koji nešto znače – da matiraju protivnika. Vi znate da je miniran i Maslenički most. I to vi znate da sam ja lično uradio sa mojim ljudima i proverio. Što ja uradim, znači da je efikasno i kvalitetno i u to ne treba sumnjati. Da su potezi vrhunski izvedeni, energično i odlučno i da ja zato diktiram situaciju u Dalmaciji.”
Ovako je Mladić govorio Malbaši pred kamerom. Snimak je ostao kao svjedočanstvo o tome kako je nastupao i kakve je poruke slao u vrijeme rata.
Od prijetnje do eksplozije
Ono što je najavio, Mladić je i sproveo. Prvo je sa svojom vojskom okupirao Peruću, a potom je, zajedno s generalom Novakovićem, 28. januara 1993. naredio postavljanje oko 30 tona eksploziva.
Eksplozija je izazvala urušavanje i oštećenje brane. Ipak, zahvaljujući pravovremenoj intervenciji radnika HEP-a spriječeno je njeno rušenje i potpuno potapanje područja ispod nje.
Da je do toga došlo, bio bi ugrožen život više od 50.000 stanovnika Sinja, Trilja i Omiša. Intervencija radnika tako je, prema navodima iz izvora, spriječila mnogo goru posljedicu.
Zašto se ovaj događaj pamti
Peruća se često spominje kao jedan od primjera prijetnji koje su se u ratu pretvorile u stvarne postupke. Mladićeva najava data pred kamerom i miniranje koje je uslijedilo nekoliko mjeseci kasnije pokazuju koliko je opasnost bila realna.
Za mnoge je važno i to što su razgovor i izjave sačuvani na snimku. Takve snimke i svjedočenja ljudi koji su bili prisutni pomažu da se događaji iz ratnog perioda bolje razumiju i da se ne zaborave.
Malbašino sjećanje podsjeća i na to koliko je rad novinarskih i snimateljskih ekipa na terenu bio rizičan. Prema njegovim riječima, ekipa je tokom susreta bila izložena uvredama i prijetnjama, a ishod razgovora nije se mogao predvidjeti.
Godišnjica ulaska snaga na Peruću stoga je prilika da se podsjetimo i na ulogu međunarodnih snaga u tadašnjim zaštićenim zonama, kao i na ljude koji su svojim angažmanom spriječili još veću tragediju.
