data-nosnippet>
Historičar i profesor Filozofskog fakulteta u Zagrebu Hrvoje Klasić u razgovoru za „Slobodnu Bosnu“ govorio je o političkim promjenama u Srbiji nakon pada režima Aleksandra Vučića, ali i o tome šta bi one mogle značiti za Republiku Srpsku i Milorada Dodika. Razgovor je vodio Mario Iličić.
Klasić smatra da je Dodik „vrlo lako rješiv problem“, ali da ga mogu i moraju riješiti isključivo Srbi koji žive u entitetu Republika Srpska.
„Nitko nije očekivao“ ovakav rasplet
Klasić kaže da niko nije mogao predvidjeti da će u zemlji koja je 14 godina živjela u izrazito autoritarnom i korumpiranom sistemu, s cenzurom i kontrolom nad medijima, grupa studenata za dvije godine od jedne pobune napraviti pokret. Posebno ističe da taj pokret nije pravio ključne greške, nije podlijegao pritiscima i imao je vlastitu agendu.
Priznaje i da je očekivao snažniji otpor Vučića i njegovog aparata. Prema njegovim riječima, Studentska lista pobijedila je uprkos tome što nema pristup većini televizija, zahvaljujući društvenim mrežama i takozvanoj door-to-door kampanji. Dio te kampanje bilo je i pješačenje i bicikliranje.
Klasić je nedavno bio u Beogradu i kaže da tamo vlada euforija i energija. Dodaje da se ranije razgovaralo gotovo isključivo o politici i ponašanju Vučićevog režima, dok je sada drugačije. Zanimljivo mu je da Studentska lista još nije preuzela vlast, a „piramida“ Vučićevog režima već se počela urušavati.
Internet i životni standard kao ključ
Na pitanje o nizu nedavnih promjena, od poraza Viktora Orbana do slabljenja Trumpovih republikanaca, Klasić podsjeća da to nije došlo preko noći. Orban i Vučić bili su na vlasti više od deset godina. Prema njegovom mišljenju, odgovor na pitanje zašto su promjene moguće u Americi, Mađarskoj i Srbiji, a teško u Rusiji ili Bjelorusiji, leži u slobodnom internetu. Vučić i njemu slični političari, smatra, podcijenili su ga jer su vjerovali da kontrola televizije znači kontrolu nad svim.
Drugu zajedničku crtu vidi u temama koje motivišu birače. Ljude, kaže, najviše pokreće napad na njihov životni standard, a ne apstraktne priče o demokratiji i slobodama. Naglasak na političkoj korupciji i bogaćenju vladajućih pogodio je „živac“, dok je ljevici godinama nedostajala takva konkretnost.
Nacionalizam kao paravan
Klasić tvrdi da se vođe autoritarnih režima uglavnom busaju u nacionalistička prsa, dok se iza leđa odvija kriminal. Kao primjer navodi Hrvatsku iz devedesetih, kada je, kako kaže, pod imenom privatizacije i pretvorbe izvršena pljačka, a bliski HDZ-u i porodici Tuđman bogatili su se. Smatra da se slična matrica može vidjeti kod desničara i nacionalista širom svijeta.
Priznaje da je svijet u određenoj mjeri otišao udesno i da se to, boji se, neće lako vratiti. Mladima u Srbiji, ističe, treba pružiti podršku, iako među njima nema suglasja o nekim događajima iz prošlosti. Podsjeća da su odrasli u društvu u kojem kroz glavne medije nisu mogli čuti ništa drugačije o Ratku Mladiću, Srebrenici, Oluji, Vukovaru ili četničkom pokretu.
Zato ih, kaže, ne treba odmah napadati zbog stavova o Kosovu, Srebrenici ili Oluji. Hrvatskoj je u interesu da ima susjede s pravnom državom, nekorumpiranom vlašću i slobodnim medijima. Vjeruje da će s vremenom to društvo dopustiti različite glasove o prošlosti.
Poruka za Republiku Srpsku
Na pitanje kako smjestiti Milorada Dodika među političare koji ne žele otići, Klasić podsjeća da svaki narod ima vlast kakvu zaslužuje. Dodik, naglašava, nije došao na vlast vojnim pučem. „Te ljude netko bira“, poručuje.
Republiku Srpsku i Srbiju opisuje kao sistem spojenih posuda. Voljeli bi, kaže, da se val promjena iz Beograda prelije i na građane entiteta. Prema njegovim riječima, Dodikovu prirodu znaju svi, a najbolje sami građani RS-a, pa mu nije jasno zašto većinski i dalje glasaju za osobu koja je uspostavila takav sistem.
Klasić se boji da Republika Srpska u političkom smislu ostaje „najkorumpiranije i najnacionalističkije društvo u Europi“, posebno zbog odnosa prema prošlosti. Dodaje i da nije riječ samo o Dodiku, jer su ankete pokazale da je većina građana entiteta podržavala i Vučića, što se vidjelo i na izborima.
„Milorad Dodik zapravo nije težak problem. On je vrlo lako rješiv problem, ali taj problem ne moraju rješavati ni Amerikanci, ni Bruxelles, ni Sarajevo. Njega mogu i moraju riješiti isključivo Srbi koji žive u entitetu Republika Srpska.“
Klasić se nada da će Srbi u Republici Srpskoj „progledati“ potaknuti onim što se događa u Beogradu.
