data-nosnippet>
SNAHA JE SVEKRVI GOVORILA DA ČUVA NJEN NOVAC – A ONDA JE UNUKA SLUČAJNO OTKRILA ŠTA SE ZAISTA DOGAĐA
Mara je imala sedamdeset šest godina i živjela sama u kući na kraju grada.
Sin Dušan i snaha Ivana živjeli su nekoliko ulica dalje sa njihovom sedamnaestogodišnjom kćerkom Sarom.
Mara je imala skromnu penziju, ali je cijelog života štedjela.
Pošto više nije voljela sama odlaziti u banku, snaha joj je ponudila pomoć.
„Mama, samo meni dajte račune i novac. Ja ću sve plaćati.“
Mara joj je vjerovala.
Svakog mjeseca dala bi Ivani novac za struju, vodu i ostale troškove, a još 200 maraka da stavi na štednju.
„Neka se nađe ako se razbolim ili mi zatreba nešto za kuću.“
„Ne brinite. Sve čuvam“, govorila je Ivana.
Tako je prošlo skoro tri godine.
Jednog dana Mara je dobila opomenu zbog neplaćene struje.
Odmah je nazvala snahu.
„Ivana, kako dugujem tri računa kada sam ti svaki mjesec davala novac?“
„Sigurno je greška. Sutra ću provjeriti.“
Mara joj je povjerovala.
Ali nekoliko dana kasnije unuka Sara došla je kod bake.
Bila je neobično tiha.
„Bako, moram nešto da ti kažem, ali nemoj odmah zvati tatu.“
Mara se zabrinula.
Sara je iz torbe izvadila nekoliko papira.
Bili su to bakini računi.
Neplaćeni.
„Odakle ti ovo?“
„Našla sam ih u maminoj ladici.“
Mara je zanijemila.
A onda je Sara izvadila još nešto.
Bio je to račun iz zlatare na skoro 4.000 maraka.
Datum kupovine bio je samo dva dana nakon što je Mara snahi predala svoju ušteđevinu.
„Šta je kupila?“ upitala je.
Sara je spustila pogled.
„Bako, nije problem samo nakit.“
Zatim je pokazala fotografiju sa majčinog telefona.
Na njoj je Ivana stajala pored nepoznatog muškarca.
Na ruci je nosila skupocjenu narukvicu.
Mara je odmah prepoznala narukvicu sa računa.
Ali ono što joj je unuka zatim rekla bilo je mnogo gore.
„Mama već mjesecima govori tati da ti više nemaš nikakvu ušteđevinu.“
Mara se ukočila.
„Kako ona zna koliko ja imam?“
Sara je zaćutala.
A onda je rekla:
„Zato što sam pronašla tvoju bankovnu karticu u njenoj torbi.“
Te večeri Mara nije nazvala snahu.
Nazvala je sina.
„Dušane, sutra dođi sam. I ponesi sve papire koje imate od banke.“
Jer je prvi put posumnjala da nestali novac i neplaćeni računi nisu jedino što je Ivana skrivala.
A kada su sljedećeg jutra provjerili račun, otkrili su da je sa Marine štednje mjesecima nestajao novac za koji niko osim snahe nije znao gdje završava.
