data-nosnippet>
OTAC JE KĆERKI GODINAMA ČUVAO NOVAC – A ONDA JE PRED SVADBU OTVORILA KOVERTU I PRONAŠLA NEŠTO ŠTO NIJE OČEKIVALA
Milan je imao sedamdeset četiri godine i dvije kćerke.
Starija, Sanja, živjela je u inostranstvu, dok je mlađa Jelena ostala u istom gradu.
Kada je Jelena počela raditi, svakog mjeseca davala je ocu po 300 maraka.
„Tata, čuvaj mi ovo. Ako ostane kod mene, potrošiću.“
Milan bi novac stavljao u metalnu kutiju koju je držao zaključanu u ormaru.
„Jednog dana biće ti drago što si štedjela.“
Tako je trajalo skoro šest godina.
Jelena je vjerovala da kod oca ima više od 20.000 maraka.
Nikada nije provjeravala.
A onda se vjerila.
Planirali su skromnu svadbu i počeli tražiti stan.
„Tata, vrijeme je da uzmem svoju ušteđevinu.“
Milan se čudno ponašao.
„Ne žuri. Možda će ti novac kasnije više trebati.“
Jeleni je to bilo neobično.
„Tata, upravo sada mi treba.“
Nekoliko dana kasnije Milan joj je donio veliku kovertu.
„Evo. Sve što sam čuvao.“
Jelena ju je otvorila.
Unutra nije bilo 20.000 maraka.
Bilo je samo 3.500.
„Tata, gdje je ostatak?“
Milan je spustio pogled.
„Morao sam ga uzeti.“
Jelena nije mogla vjerovati.
„To nije bio tvoj novac!“
Otac je počeo objašnjavati da je imao problem koji nije želio da djeca saznaju.
Prije dvije godine pozajmio je veliki iznos jednom čovjeku.
Čovjek mu novac nikada nije vratio.
Da bi sakrio šta je uradio, Milan je počeo uzimati iz Jelenine kutije.
„Mislio sam da ću vratiti prije nego što ti zatreba.“
Jelena je počela plakati.
Ali tada je primijetila da se u koverti nalazi još jedan papir.
Bio je to ugovor o kupovini zemljišta.
Na njemu je stajalo ime njene starije sestre Sanje.
Jelena je zbunjeno pogledala oca.
„Kakve veze Sanja ima sa mojim novcem?“
Milan je zaćutao.
Tada je Jelena shvatila da joj otac još uvijek ne govori cijelu istinu.
Pozvala je sestru.
„Sanja, znaš li ti nešto o zemlji koju je tata kupio?“
Sa druge strane nastala je duga tišina.
A onda je Sanja rekla:
„Jelena… mislila sam da ti je tata već priznao odakle je došao novac.“
Jelena je spustila pogled prema praznoj koverti.
Tek tada je shvatila da njena nestala ušteđevina možda nije izgubljena.
Možda je završila u imovini koja je godinama bila upisana na ime njene rođene sestre.
