SNAHA JE SVEKRVI REKLA DA JOJ TREBA NOVAC ZA UNUKOVU EKSKURZIJU – A ONDA JE UČITELJICA SLUČAJNO OTKRILA ISTINU
Jelica je imala sedamdeset dvije godine i najviše se radovala svom unuku Vuku.
Jednog dana snaha Sandra došla je kod nje.
„Mama, Vuk ide na školsku ekskurziju. Treba nam 1.200 maraka, a trenutno stvarno nemamo.“
Jelica nije željela da unuk ostane kod kuće dok njegovi drugovi putuju.
Od svoje ušteđevine odmah je dala 1.200 maraka.
„Neka dijete ide. Novac nije važniji od njegovih uspomena.“
Sandra ju je zagrlila.
„Vuk će vam biti zahvalan.“
Prošlo je nekoliko sedmica.
Jednog jutra Jelica je srela Vukovu učiteljicu u prodavnici.
„Je li se Vuk lijepo proveo na ekskurziji?“ upitala je.
Učiteljica ju je zbunjeno pogledala.
„Vuk nije išao.“
Jelica se ukočila.
„Kako nije? Dala sam novac za ekskurziju.“
Učiteljica je odmahnula glavom.
„Gospođo, ekskurzija je koštala 350 maraka. Ali Vuk uopšte nije bio prijavljen.“
Jelica je osjetila kako joj srce ubrzano lupa.
Istog dana otišla je kod sina i snahe.
„Sandra, gdje je mojih 1.200 maraka?“
Snaha je problijedjela.
„Mama, mogu objasniti.“
Ali tada je iz sobe izašao Vuk.
„Bako, mama je rekla da ti ne smijem reći.“
Sandra se okrenula prema njemu.
„Vuk, idi u sobu!“
Jelica ga je zaustavila.
„Šta nisi smio da mi kažeš?“
Dječak je pogledao majku, a zatim baku.
„Da ekskurzija nikada nije bila razlog zbog kojeg je mama tražila tvoj novac.“
Jelica je zanijemila.
A kada je saznala za šta je snaha zapravo potrošila 1.200 maraka, njen sin je prvi put shvatio da ovo nije bila prva laž koju je njegova supruga ispričala njegovoj majci.
