data-nosnippet>
„Bio je čovjek koji nikada nije prolazio pored tuđe nevolje. Uvijek je znao da sasluša, da pruži ruku i da unese vedrinu gdje god bi se pojavio“, napisao je jedan od njegovih prijatelja
Ponekad jedna vijest zaustavi grad. Ne zbog svoje glasnoće, već zbog bola koji ostavi u srcima ljudi. Upravo takvo jutro osvanulo je danas u Novom Pazaru, kada se poput groma iz vedra neba pronijela vijest da je na ahiret preselio Almir Ahmetović – Ćime, u svega 32. godini života. Malo ko je mogao povjerovati u ono što čita. Mnogi su iznova otvarali telefone nadajući se da je riječ o nesporazumu, pogrešnoj informaciji ili lošoj šali. Nažalost, istina je bila surova. Srce mladog Novopazarca, koje je godinama vodilo svoju tihu bitku sa zdravstvenim problemima, jutros je prestalo da kuca, piše Sandzakdanas.rs
Od tog trenutka društvene mreže pretvorile su se u knjigu sjećanja. Fotografija za fotografijom, uspomena za uspomenom, poruka za porukom. Prijatelji, rodbina, komšije i poznanici opraštaju se od čovjeka kojeg gotovo niko nije znao po ružnoj riječi, svađi ili lošem djelu. Jer kada se danas spomene ime Almir Ahmetović, gotovo svi kažu isto:
„Ćime je bio dobar čovjek.“
A malo je većeg bogatstva koje čovjek može ostaviti iza sebe od tih nekoliko iskrenih riječi. Uvijek nasmijan, vedrog duha, spreman da pomogne i kada njemu nije bilo lako. Ljudi ga pamte po blagom osmijehu koji nije silazio s lica, po toplom pozdravu, po iskrenosti i ljudskosti koje su danas, nažalost, postale rijetkost.
Bio je jedan od onih ljudi koji nisu tražili pažnju, ali su je svojim karakterom prirodno privlačili. Nije bio među onima koji su se nametali, već među onima čije se prisustvo osjećalo. Gdje god bi se pojavio, donosio je vedrinu, šalu i onu posebnu energiju zbog koje su ga ljudi voljeli. Danas mnogi Novopazarci ne oplakuju samo jednog mladića. Oplakuju prijatelja, komšiju, druga iz djetinjstva, čovjeka koji je bio dio njihovih života i uspomena.
Posebno boli činjenica da je otišao u godinama kada je život tek trebalo da pokaže svoje najljepše lice. U godinama kada se prave planovi, grade porodice, sanjaju budućnost i raduju novi dani. Sudbina je, međutim, imala drugačiji plan.
„Bio je čovjek koji nikada nije prolazio pored tuđe nevolje. Uvijek je znao da sasluša, da pruži ruku i da unese vedrinu gdje god bi se pojavio“, napisao je jedan od njegovih prijatelja.
Ostale su fotografije, ostale su uspomene, ostali su razgovori koje će njegovi prijatelji prepričavati godinama. Ostao je trag jednog dobrog čovjeka koji je za sobom ostavio mnogo više ljubavi nego što je možda i sam bio svjestan. Danas Novi Pazar tuguje. Tuguju njegove mahale, njegovi prijatelji, školski drugovi, rodbina i svi oni koji su imali sreću da poznaju Almira Ahmetovića Ćimeta. A kada se prašina života jednom slegne, kada prođu dani tuge i suza, ostat će ono najvažnije – sjećanje na čovjeka koji je među ljudima hodao skromno, a u njihovim srcima ostavio neizbrisiv trag.
Porodici, prijateljima i svim ožalošćenima upućujemo iskreno saučešće.
