SVEKRVA JE SVAKOG ČETVRTKA POSTAVLJALA JOŠ JEDAN TANJIR ZA VEČERU – NIKO MI NIJE HTIO REĆI ZA KOGA
Otkako sam se udala i doselila kod muževih roditelja, primjećivala sam neobičnu stvar. Svakog četvrtka svekrva bi za večeru postavila četiri tanjira, iako nas je u kući bilo samo troje.
Četvrti tanjir uvijek bi ostao netaknut.
Jedne večeri konačno sam je upitala:
„Za koga je ovo mjesto?“
Svekrva je samo spustila pogled, dok je muž nervozno ustao od stola.
„Nemoj je to pitati“, rekao je.
Od tog trenutka postala sam još radoznalija.
Sljedećeg četvrtka začula sam kucanje na vratima. Svekrva je potrčala da otvori, ali sam krenula za njom.
Ispred kuće stajala je žena mojih godina sa malom djevojčicom.
Kada je ugledala mog muža, djevojčica je potrčala prema njemu.
„Čika, opet sam došla!“
Muž je problijedio.
„Ko su one?“, pitala sam.
Niko nije odgovarao.
Tada je djevojčicina majka pogledala svekrvu i rekla:
„Ne možemo ovo više skrivati. Ona zaslužuje da zna.“
Svekrva je počela plakati.
„Sjedni“, rekla mi je. „Četvrti tanjir nije slučajno na našem stolu. Postavljam ga već šest godina.“
„Ali za koga?“
Pokazala je prema djevojčici, a zatim iz ormara izvadila staru fotografiju.
Kada sam je pogledala, noge su mi zadrhtale.
Na fotografiji su bili moj muž i ta žena – na dan za koji mi je tvrdio da se nikada ranije nisu poznavali.
