data-nosnippet>
Među brojnim potresnim scenama koje su obilježile ovogodišnje obilježavanje godišnjice genocida u Srebrenici, posebno emotivan trenutak zabilježen je u Memorijalnom centru Potočari, gdje je Alnes Alić zaplakao nad tabutom svog oca Rame Alića, ubijenog u julu 1995. godine.
Alnes je imao samo godinu dana kada je ostao bez oca. Danas je odrastao čovjek i otac troje djece, ali bol zbog gubitka roditelja, kojeg nikada nije imao priliku upoznati, ostala je prisutna i više od tri decenije kasnije.
Otac nije dočekao rođenje svog drugog djeteta
Ramo Alić imao je nešto više od 30 godina kada je ubijen tokom genocida nad Bošnjacima u Srebrenici u julu 1995. godine.
Iza sebe je ostavio suprugu i dvoje djece. U trenutku njegove smrti Alnes je bio jednogodišnja beba, dok njegova sestra još nije bila rođena.
Ramo nikada nije saznao da li će dobiti sina ili kćerku, niti je imao priliku zagrliti svoje drugo dijete.
Posmrtni ostaci pronađeni nakon više od tri decenije
Nakon više od 30 godina pronađen je dio posmrtnih ostataka Rame Alića, a porodica je konačno dočekala da ga dostojanstveno isprati.
Prema dostupnim informacijama, identifikovano je oko 50 posto njegovog skeleta.
U Memorijalnom centru Potočari Alnes je stajao pored tabuta u kojem su se nalazili posmrtni ostaci njegovog oca, ne skrivajući bol i emocije koje su obilježile ovaj težak trenutak.
Prizor koji je dirnuo mnoge
Jedan od najemotivnijih trenutaka dogodio se kada je Alnesova kćerka prišla svom ocu i maramicom mu obrisala suze dok je plakao nad tabutom svog oca.
Taj prizor, u kojem se isprepliću tuga, sjećanje i porodična povezanost kroz tri generacije, duboko je dirnuo prisutne i mnoge koji su ga vidjeli.
Sjećanje koje ne blijedi
Danas, 31 godinu nakon genocida, Alnes Alić ima svoju porodicu i otac je troje djece.
Ipak, kako svjedoči njegova životna priča, praznina nastala gubitkom oca nikada nije nestala. O njemu su mu ostale tek fotografije i sjećanja koja su godinama čuvali članovi porodice i ljudi koji su ga poznavali.
Njegova priča još jednom podsjeća na ljudske sudbine koje stoje iza brojeva i na posljedice genocida koje porodice žrtava osjećaju i više od tri decenije kasnije.
Kompletan razgovor s Alnesom Alićem dostupan je u videosnimku.
