Izborna kampanja ponovo otvara pitanje povjerenja građana u političare, odnosa vlasti i opozicije, ali i toga šta kandidati zaista nude biračima.
U tom kontekstu, Nenad Nešić, nosilac liste DNS-NPS za Predstavnički dom Parlamentarne skupštine BiH u Izbornoj jedinici 3, govori o očekivanjima od izbora, procjeni podrške koju njegova koalicija može dobiti i političkim ciljevima koje bi zastupao ukoliko osvoji mandat.
U otvorenom razgovoru za Srpskainfo osvrnuo se na svoj politički put i promjene političkih savezništava, saradnju sa predsjednikom SNSD Miloradom Dodikom, odnose unutar vlasti i opozicije, ali i na pitanja koja dodatno opterećuju političku scenu u BiH.
Kaže da sebe ne vidi kao klasičnog političara, da mu je neposredan kontakt sa građanima najvažniji dio političkog djelovanja i da bi, ukoliko dobije mandat, u Parlamentarnoj skupštini BiH bio „tvrd orah“ u zaštiti interesa Republike Srpske.
Kada bih vam pričao kakve sve komentare dobijam, kakve poruke dobijam, vi ne biste mogli da vjerujete šta ljudski um može da smisli. Teško je to za prihvati nekome ko je normalan i nekome ko nikom ne želi zlo. Teško za prihvati nekome ko bi pružio ruku da pomogne bilo kome. Ja, kad se desila nesreća u Jablanici, u Federaciji BiH, nisam se libio ni časa da odem dole i da budem među prvim koji je pomogao da potpišem sve potrebne dokumente, da dođe međunarodna pomoć. Uopšte mi nije bilo bitno da li su dole Muslimani, Srbi, Hrvati. Meni je bilo bitno da su dole ljudi kojima treba pomoći.
Ističe da dobija zastrašujuće poruke.
Spominju mi djecu, roditelje, suprugu, mene lično. Nema šta mi ne pišu. Šalju mi slike metka, snajpera. Strašno. Vremenom, kad dobijate svakodnevno te poruke, poprilično oguglate. Ja, za razliku od nekih ljudi, nisam nikom nažao učinio. Ako nisam pomogao, nisam odmogao. Nisam nikome zagorčio sudbinu. Nisam mu, na bilo koji način, otežao život. Uvijek sam gledao da se ponašam ljudski, da svakog čovjeka cijenim, prije svega, po ljudskosti. Ja jesam Srbin, apsolutno jesam Srbin, pravoslavac. Ja cijenim svoj narod, cijenim svoju Republiku Srpsku. Ne mrzim nikoga. Ali imam pravo da kažem da je Republika Srpska moja država. Tako osjećam. Ja Republiku Srpsku osjećam kao svoju državu. Ja volim svoj narod najviše na svijetu. Ali nisam fašista. Ne mrzim nikoga. Ja imam prijatelje Bošnjake, imam prijatelje Hrvate. Sa svima njima i sarađujem u određenim poslovima. Ali niko mi ne može zabraniti da voli svoju zemlju. Moja zemlja je Republika Srpska. Moj grad je Srpsko Sarajevo. Istočno Sarajevo, ako već moramo da se odreknemo našeg imena. Morate znati da je većinska volja stanovništva koje danas živi u Istočnom Sarajevu da se Istočno Sarajevo zove Srpsko Sarajevo. Ja vas pitam, kakva je to demokratija kada vi nama namećete ime? Kako je to poruka? Je li to poruka ljubavi ili je poruka ko zna čega, da ne koristim teške riječi? Znači ne mrzim nikoga, cijenim svoj narod, poštujem druge narode, ali nam niko slobodu neće uskratiti. Niko nam pravo na Republiku Srpsku neće uskratiti. Još jednom da vam kažem, Republika Srpska je moja država! – poručio je.
