Na ljetovanju sam upoznala muškarca kojeg nikada ranije nisam vidjela. Bila sam sama, željela sam nekoliko dana da zaboravim posao, obaveze i sve probleme koji su me čekali kod kuće. Jedne večeri sjedila sam u hotelskom baru kada je sjeo nekoliko mjesta dalje od mene. Pogledi su nam se nekoliko puta sreli, a onda smo spontano počeli razgovarati.
Nismo jedno drugom rekli ni prezime. Zapravo, gotovo ništa nismo znali jedno o drugom. Razgovarali smo satima, pili vino i smijali se kao da se poznajemo godinama. Kasnije smo završili zajedno. Ujutro sam se probudila prije njega, obukla se i otišla. Nisam ostavila broj telefona niti poruku. Bila sam sigurna da ga više nikada neću vidjeti.
Vrijeme je prolazilo i ta noć je postala samo uspomena koju sam čuvala za sebe.
Dvije godine kasnije moja starija sestra mi je javila da se udaje. Bila je presretna. Svog budućeg muža upoznala je nekoliko mjeseci ranije preko posla, ali zbog toga što je živio u drugom gradu nisam imala priliku da ga upoznam prije vjenčanja. Pokazivala mi je nekoliko fotografija, ali na njima je uglavnom bio izdaleka ili okrenut sa strane. Nisam tome pridavala nikakav značaj.
Došao je dan vjenčanja. Sjedila sam u crkvi i gledala sestru kako stoji ispred oltara. Bila je sretnija nego ikada. A onda su se otvorila vrata.
Kada sam ugledala mladoženju, krv mi se sledila.
Bio je to on.
Čovjek sa ljetovanja.
Dvije godine ga nisam vidjela, ali sam odmah prepoznala njegove oči i osmijeh. Na trenutak sam pomislila da griješim. Međutim, kada je pogledao prema gostima i ugledao mene, osmijeh mu je nestao.
Znao je i on.
Tokom ceremonije nisam mogla pratiti nijednu riječ. Samo sam razmišljala treba li sestri nešto reći. Ono što se dogodilo bilo je dvije godine prije nego što su se njih dvoje upoznali. Niko nikoga nije prevario. Ipak, nisam mogla zamisliti da godinama sjedimo za istim porodičnim stolom i pretvaramo se da se nikada ranije nismo sreli.
Poslije ceremonije prišao mi je dok je moja sestra razgovarala s gostima.
„Moramo razgovarati“, tiho je rekao.
Odgovorila sam da nemamo o čemu.
Tada me pogledao potpuno ozbiljno.
„Ima nešto što moraš znati prije nego što odlučiš da joj kažeš za onu noć.“
Osjetila sam knedlu u grlu.
Odveo me nekoliko koraka dalje i rekao nešto što nisam očekivala.
„Ja sam znao ko si mnogo prije današnjeg dana.“
Zaledila sam se.
Pitala sam ga kako je to moguće.
Tada je izvadio telefon, otvorio jednu staru fotografiju i pružio mi ga.
Na fotografiji smo bile moja sestra i ja.
„Ona mi je ovu fotografiju pokazala prije skoro godinu dana“, rekao je. „Od tog trenutka znam da si ti ona žena sa ljetovanja.“
Pogledala sam prema sestri koja se smijala nekoliko metara od nas, potpuno nesvjesna našeg razgovora.
A onda je dodao:
„Ali postoji još nešto. Tvoja sestra zna da smo se ti i ja već upoznali. Samo ne zna cijelu priču.“
