data-nosnippet>
Ljeta poput onih iz 2012, 2017, 2021, 2022. i 2024. godine ostavila su snažan trag, a prema riječima meteorologa Nedima Sladića, vruća i suha ljeta više nisu izuzetak kakav su nekada bila.
Sladić podsjeća da je ljeto 2012. bilo žestoko tokom sva tri mjeseca, 2017. posebno po vrelinama u augustu, dok su 2021. obilježili izuzetno topli juli i august, a 2022. juni i juli. Ljeto 2024. bilo je dugo, vrlo toplo i iscrpljujuće gotovo od početka do kraja.
Ipak, ovogodišnje ljeto donosi još jednu zabrinjavajuću pojavu. Osim presušenih rijeka i potoka, požari se sve češće bilježe i u Bosni, a ne samo u Hercegovini, gdje su tokom ljeta uobičajena pojava.
Problem nije samo u količini kiše
Zajednički imenitelj svega je dugotrajna meteorološka, a posebno hidrološka suša. Sladić ističe da to na prvi pogled može djelovati nelogično jer smo tokom juna i jula imali dosta pljuskovitih padavina.
Međutim, vodni deficit nije počeo s ljetom. U mnogim područjima traje još od februara, dok nekoliko lokalnih pljuskova nije dovoljno da nadoknadi višemjesečni nedostatak vode. Problem, kako objašnjava Sladić, nije samo koliko kiše padne, već kada, gdje i na koji način padne.
Kada velika količina kiše u veoma kratkom periodu padne na isušeno i zbijeno tlo, značajan dio vode može završiti u površinskom otjecanju umjesto da postepeno prodire u dublje slojeve zemljišta. Takve padavine mogu nakratko povećati površinsku vlagu, ali nisu dovoljno efikasne u obnovi dugotrajnog deficita vlage u tlu i podzemnim vodama.
Zato bujična poplava nije rješenje za sušu. Moguće je imati obilnu kišu, poplavljene ulice i nabujale potoke, a da samo nekoliko dana kasnije tlo ponovo bude suho i hidrološki deficit gotovo nepromijenjen.
Snijeg je prirodni rezervoar vode
Sladić upozorava i na drugi važan problem – sve toplije zime i manju snježnu akumulaciju.
Snijeg tokom zime predstavlja svojevrsni prirodni rezervoar vode. On akumulira padavine, a zatim ih postepeno oslobađa tokom proljeća, hraneći zemljište, izvore, podzemne vode i rijeke.
Kada snijega ima manje ili se zbog visokih temperatura otopi prerano, gubi se dio tog prirodnog skladišta upravo prije perioda godine kada potrebe za vodom naglo rastu.
Pojedine zime, poput 2021. godine, donijele su dosta snijega i podsjetile na snježne zime na planinama iz 1970-ih i 1980-ih. Međutim, jedna snježna zima teško može nadoknaditi deficit koji se stvara kroz niz toplijih zima sa manjom i kraće prisutnom snježnom akumulacijom.
Sve to dodatno opterećuje vodotoke, izvore, zemljište i vegetaciju.
Izmijenjeni hidrološki ciklus ne znači jednostavno „manje kiše“. Voda sve češće dolazi u pogrešno vrijeme, neravnomjerno je raspoređena i u intenzitetu koji tlu, vegetaciji i vodnim zalihama otežava da je zadrže i iskoriste.
Zbog toga je, poručuje Sladić, potrebno ozbiljnije razmišljati o upravljanju vodom, zaštiti zemljišta, šuma i izvorišta, ali i o robusnijoj infrastrukturi prilagođenoj istovremeno sušama i ekstremnim padavinama.
Nečinjenje na kraju košta mnogo više.
