data-nosnippet>
Sa populacijom od samo 1,8 miliona, oni su iskoristili svoj (legitimni) status žrtava genocida kako bi pridobili globalnu podršku za kršenje obećanja iz mirovnog sporazuma o političkoj ravnopravnosti svakog od tri naroda u zemlji, navodi
U autorskom tekstu objavljenom u američkom listu The Washington Times izneseni su stavovi i tvrdnje o političkim odnosima u Bosni i Hercegovini, ulozi međunarodne zajednice i sigurnosnim izazovima u regiji. Tekst potpisuje Max Primorac viši istraživački saradnik u Centru za slobodu Margaret Thatcher pri Fondaciji Heritage.
Tekst prenosimo u cijelosti.
Balkan ponovo ključa, i to prijeti NATO-u.
„Ne gurajte nas u rat”, upozorio je bivši bosanski reisul-ulema Mustafa Cerić na nedavnom panelu povodom obilježavanja 30 godina od završetka rata između muslimana, pravoslavnih Srba i katoličkih Hrvata u Bosni i Hercegovini. Ovaj istup bio je odgovor na otpor Srba i Hrvata protiv muslimanskih napora da svoju blagu većinu iskoriste kao oružje za centralizaciju državne vlasti pod svojom kontrolom.
Dok svijet usmjerava pažnju na Ukrajinu, Iran i Venecuelu, NATO se suočava s novom prijetnjom na svom južnom krilu. Poznata nam je tužna sudbina progonjenih kršćana u državama s većinskim muslimanskim stanovništvom, ali ovo nije Bliski istok. Ovo je sredina Evrope.
Glavni grad Bosne, Sarajevo, više nije onaj slavljeni model kosmopolitskog i multireligijskog suživota kakav je svijet vidio tokom Olimpijskih igara 1984. godine. Žene sada pokrivaju kosu. Nikabi koji prekrivaju cijelo tijelo i podsjećaju na Afganistan nisu rijetkost. Džamije koje finansiraju zaljevske zemlje dominiraju panoramom grada. Bivši sarajevski kardinal Vinko Puljić požalio se da je „Sarajevo postalo isključivo muslimanski grad”.
Na Božić su strani islamisti doputovali u Bosnu i Hercegovinu kako bi polagali pravo na zemlju koju kršćani već 1.000 godina nazivaju svojim domom.
Antisemitistički incidenti su naglo porasli prošle godine. Gradonačelnica Sarajeva otkazala je dugo planiranu Konferenciju evropskih rabina, nazivajući njihovo prisustvo „moralno uvredljivim” jer „okupator [Izrael] vrši genocid nad nevinim stanovništvom Gaze”.
Nakon toga je uslijedila odluka Zemaljskog muzeja da proda svoju čuvenu srednjovjekovnu Hagadu kako bi podržao Pojas Gaze, što je izazvalo osudu Američko-jevrejskog komiteta. Četrdeset i sedam izraelskih turista ostalo je blokirano nakon što su njihovi pasoši iz hotela misteriozno završili na gradskoj deponiji.
Muslimani u Bosni i Hercegovini održavaju jake veze s Iranom, koji ih je tokom rata opskrbljivao stranim borcima, uključujući i organizatora napada 11. septembra, Halida Šeika Muhameda. Nekoliko dana prije nego što su Izrael i Sjedinjene Države bombardovali iranska nuklearna postrojenja, muslimanski ministar odbrane ugostio je iranskog generala kako bi „ojačali vojnu saradnju između BiH i Irana”.
Radio Slobodna Evropa razotkrio je radikalnu školu u iranskom vlasništvu u blizini glavnog grada kako bi ukazao na kontinuirane veze s Islamskom Republikom. Gospodin Cerić brani brutalni obračun tamošnjeg režima s demonstrantima, odbacujući ih uz tvrdnju da oni „nisu autentični glas naroda”.
Kako se bliže opći izbori, muslimanski lideri odbijaju pozive Hrvata i Srba za političkom ravnopravnošću. Islamistička Stranka demokratske akcije, ili SDA, najjača je opoziciona stranka koja se bori za glasove muslimana. Islamska deklaracija njenog osnivača Alije Izetbegovića iz 1970. godine pozivala je na stvaranje panislamske države koja se proteže od Maroka do Indonezije, uključujući i Bosnu i Hercegovinu.
To mu je donijelo zatvorsku kaznu od strane komunističkih vlasti. U prethodnoj vladi, ministrica vanjskih poslova iz SDA, Bisera Turković, sastala se s Jusufom al-Karadavijem, duhovnim vođom Muslimanskog bratstva, kojem je egipatska vlada zabranila rad. Trumpova administracija proglasila je Muslimansko bratstvo globalnom terorističkom organizacijom.
Danas vlada Socijaldemokratska partija, u kojoj dominiraju muslimani, inače nasljednica Saveza komunista. Komunistički režim je 1971. godine ustavno priznao „Muslimane” kao posebnu naciju, čime je osigurao trajnu lojalnost među muslimanima u Bosni i Hercegovini. Godine 1993. muslimani su se rebrendirali kao Bošnjaci. Iako su izborni konkurenti, i socijalisti i islamisti teže državi s većinskom muslimanskom upravom.
Kardinal Puljić za progon kršćana iz Sarajeva krivi Sjedinjene Države i Evropu, „koji paze da ne iziritiraju muslimane”. Zaista, strani namjesnici u Bosni i Hercegovini već decenijama favorizuju muslimane u odnosu na kršćane. Sa populacijom od samo 1,8 miliona, oni su iskoristili svoj (legitimni) status žrtava genocida kako bi pridobili globalnu podršku za kršenje obećanja iz mirovnog sporazuma o političkoj ravnopravnosti svakog od tri naroda u zemlji: Srba, Hrvata i muslimana.
Ta izdaja leži u samoj srži stalnih prijetnji Srba secesijom. Hrvati, prisiljeni da dijele vlast s brojnijim muslimanima, suočavaju se s grubom diskriminacijom, što je dovelo do pada njihove populacije za 60%. Sistem „jedan čovjek, jedan glas”, koji je nametnuo naš State Department, omogućava muslimanima da biraju ko će predstavljati Hrvate. Gubitak Hrvata, jedine pro-zapadne zajednice, ostavio bi NATO suočen s državom podijeljenom između prokremljskih Srba i bosanskih islamista.
Politički islam je izbor za muslimane u Bosni i Hercegovini. Susjedne Albanija i Kosovo su većinski muslimanske zemlje, ali su se oduprle opasnostima religijskog radikalizma. Kosovo, najproameričkija država u Evropi, nedavno je premjestila svoju ambasadu u Izraelu iz Tel Aviva u Jerusalem. Albanija je također pro-izraelski i pro-američki orijentisana.
Trumpova administracija je okončala propali projekt izgradnje nacije u Bosni i Hercegovini i stvorila prostor za međunacionalne pregovore bez jednostranog miješanja stranih birokrata. Nastavak nepopustljivosti bosanskih muslimana mogao bi izazvati gnjev predsjednika Trumpa, čija je posvećenost progonjenim kršćanima bila ključni stub politike tokom njegovog prvog mandata.
To je nedavno pokazano i njegovim vojnim udarima na islamske teroriste koji vrše masakre nad kršćanima u Nigeriji.
Budući da je u pitanju i stabilnost NATO-a, za Sarajevo bi bilo pametno da prestane s ugnjetavanjem svojih kršćanskih susjeda.
