Prije dvije i pol godine, dok je bio član Cibalije, mladi hrvatski nogometaš Robert Perić-Komšić je otputovao u Istanbul kako bi svojoj majci Ljiljani donirao 70 posto jetre.
Majka je bolovala od teške bolesti, a njezino stanje zahtijevalo je hitnu transplantaciju. Unatoč velikim rizicima, Robert nije dvojio oko svoje odluke.
“Bogu hvala, sve je prošlo OK, operacija i oporavak. Oboje smo dobro, ja sam gotovo spreman za povratak na teren, a mama je nakon 13 godina borbe dobila novi život”, izjavio je tada za Vinkulju.
„Imao sam potpuno jasnu sliku rizika, ali u tom trenutku uopće nisam razmišljao o tome hoću li nogomet zaigrati ikad ili više nikad. Imao sam jasnu misiju, da mama bude dobro. Sve ostalo bilo je sporedno“, dodao je.
Duga borba i obiteljska podrška
Majka Ljiljana prošla je kroz tri neuspjele transplantacije jetre s mrtvog donora, a opcija da joj jetru donira brat Vedran otpala je zbog prevelike masnoće. Otac Nedeljko, zbog svojih godina i sličnih problema, također nije bio pogodan donor. U trenutku kada su sve druge opcije bile iscrpljene, Perić-Komšić je odlučio preuzeti odgovornost.
Otac Nedeljko ima više od 50 godina, što je uz masnu jetru jedan od dvaju eliminirajućih faktora za donorstvo. Rizik je bio ogroman, a mami je vrijeme istjecalo. Bila je životno ugrožena, trbuh joj se punio vodom i bilo je pitanje dana… U trenutku kada sam saznao da su sve ostale opcije iscrpljene, spakirao sam stvari i odletio za Istanbul”, ispričao je Perić-Komšić.
Skroman pogled na herojski čin
Danas su se i on i majka Ljiljana vratili normalnim životima. Ljiljana redovito uzima terapiju, dok se Perić-Komšić u potpunosti oporavio, a njegova jetra regenerirala u roku od dva mjeseca.
„Mama mora uzimati terapiju, ali to za nju nije nikakva novost jer je već godinama pod lijekovima. Meni su svi nalazi uredni, jetra je dva mjeseca nakon operacije bila gotovo u cijelosti regenerirana.
Uglavnom, bježim od neke priče o herojstvu, učinio sam ono što bi, vjerujem, učinio svatko onaj tko je odrastao u funkcionalnoj obitelji. Meni je majka dala život, ja sam njoj produžio“, skromno je zaključio Perić-Komšić.
