Fra Mirko Majdandžić, franjevac Bosne Srebrene i katolički svećenik, govorio je o Bosni i Hercegovini, vjeri, nacionalnom identitetu i politici, poručivši da ljubav prema vlastitoj zemlji ne bi trebala biti doživljena kao prijetnja pripadnosti vlastitom narodu.
Gostujući u podcastu portala Vijesti.ba, fra Mirko govorio je o ideji Bosne i Hercegovine kao zajedničkog doma svih njenih ljudi, ali i o rečenici koju često ponavlja – „Vjerni Bogu, vjerni Bosni“.
„BiH treba biti jedinstvena, cjelovita, a unutrašnje uređenje, pa ljudi normalni smo. Mi danas cjepidlačimo s pojmovima“, poručio je Majdandžić.
Ljubav prema Bosni i nacionalni identitet
Fra Mirko je franjevac, katolički svećenik i Hrvat, ali istovremeno Bosnu i Hercegovinu smatra svojom domovinom.
U razgovoru je otvoreno pitanje zašto se u današnjem društvu ljubav prema vlastitoj zemlji ponekad pokušava predstaviti kao nešto što je u sukobu s nacionalnim identitetom.
Njegova poruka je da jedno ne mora isključivati drugo – pripadnost vlastitom narodu ne znači da čovjek ne može istovremeno biti privržen Bosni i Hercegovini.
„Kako Sarajevo nije naše?“
Poseban dio razgovora odnosio se na period rata u Bosni i Hercegovini i odluku bosanskih franjevaca da ostanu uz ljude u sredinama u kojima su djelovali.
Fra Mirko je govorio i o historijskoj ulozi fra Petra Anđelovića u odluci da franjevci ostanu u Sarajevu tokom rata.
„Bosanski fratri su ostali na svim mjestima, osim gdje su silom istjerani. Ostali su i na prostorima pod kontrolom Armije i pod kontrolom HVO-a. Bilo je i pritisaka da se izađe iz Sarajeva, jer, pod navodnicima, ‘nije Sarajevo naše’. Kako nije?“, ispričao je Majdandžić.
Upravo taj dio razgovora predstavlja jednu od njegovih centralnih poruka – da Sarajevo, kao i Bosna i Hercegovina, pripada svim ljudima koji je doživljavaju kao svoju zemlju.
Govorio i o Aliji Izetbegoviću i odlasku kod pape
Kako pišu Vijesti.ba, Majdandžić se tokom razgovora prisjetio i susreta s prvim predsjednikom Republike Bosne i Hercegovine Alijom Izetbegovićem.
Govorio je i o okolnostima odlaska Izetbegovića na audijenciju kod pape, iznoseći detalje o događajima i razgovorima iz tog perioda.
Time je razgovor obuhvatio i ulogu bosanskih franjevaca u nekim od važnih trenutaka novije historije Bosne i Hercegovine.
Ne „suživot“, nego zajednički život
Fra Mirko se osvrnuo i na često korišten pojam „suživota“ u Bosni i Hercegovini.
Prema njegovom viđenju, ljudi u ovoj zemlji ne bi trebali govoriti o suživotu kao da jedni pored drugih žive odvojeni svjetovi, nego o zajedničkom životu.
Govorio je o tome šta Hrvati, Bošnjaci, Srbi i svi ostali mogu dati jedni drugima te kakvu ulogu vjera može imati u povezivanju ljudi umjesto njihovom razdvajanju.
„Vjerni Bogu, vjerni Bosni“
Razgovor se dotakao i odgovornosti političara, ali i odgovornosti samih građana.
Majdandžić smatra da političari često upravljaju strahovima ljudi, dok građani svojim postupcima i izborima imaju odgovornost za društvo u kojem žive.
Govorio je i o cijeni koju pojedinac ponekad mora platiti kada javno zastupa stavove koji se ne uklapaju u dominantne političke ili nacionalne narative.
Njegova poruka „Vjerni Bogu, vjerni Bosni“ tako sažima i osnovnu ideju razgovora – da vjera, nacionalni identitet i ljubav prema Bosni i Hercegovini ne moraju biti suprotstavljeni.
