Profesor Duško Kondor, heroj mira, aktivista i humanista, po nacionalnosti Čovjek, ubijen je 2007. godine. Njegovo ime danas živi kroz Nagradu „Duško Kondor“ za građansku hrabrost i dosljednost, koju svake godine dobijaju oni koji, poput njega, znaju da je istina najopasnije, ali i najvrijednije oružje.
Ratna hrabrost i borba za pravdu
Kada je u aprilu 1992. godine rat stigao u Bijeljinu, grad je preko noći postao mjesto straha. Ljudi su nestajali iz svojih kuća, odvođeni u logore ili ubijani na ulicama. Međutim, profesor Duško Kondor, nastavnik filozofije i sociologije, nije okrenuo glavu. Njegovo oružje bila je savjest, a njegova borba bila je borba za istinu i pravdu.
Pomoć i hrabrost u najtežim trenucima
Dok su vojnici i paravojne formacije kucali na vrata bošnjačkih porodica, Duško je bio tamo, noseći im hranu, informacije, i životne šanse. U noćima kada su odvođenja bila najčešća, znao je ostati budan i čekati, spreman upozoriti komšije da se sklone ili pobjegnu. U nekoliko slučajeva koristio je svoje veze i autoritet profesora da interveniše, govoreći vojnicima koje je poznavao: “To je moj učenik. To je moj prijatelj. Pustite ga.”
Duško Kondor: Svjedok i borac za pravdu
Duško je tokom rata sakrivao i čuvao dokumente, bilježio imena nestalih i ubijenih. Znao je da će ti podaci biti dragocjeni za organizacije koje se bave ljudskim pravima i dokumentiranjem zločina. “Ako ja ne zapišem, ko će?” – često je govorio. Njegova hrabrost i riječ bile su zaštita onima koji nisu imali nikoga, a Duško je bio jedini koji je mogao spasiti te živote.
Nakon rata: Borba za istinu i suočavanje s prošlošću
Nakon rata, dok su mnogi pokušavali zaboraviti i gurati prošlost pod tepih, Duško nije stao. Osnovao je Helsinški odbor za ljudska prava Republike Srpske, radio s omladinom i govorio o potrebi suočavanja s istinom. Duško je insistirao na tome da ne postoje „naše“ i „njihove“ žrtve, već da su svi nevino ubijeni ljudi jednaka rana.
Tragična smrt i simbol otpora
Dana 22. februara 2007. godine, Duško Kondor je ubijen ispred svoje kuće u Bijeljini. Zvanično je objašnjeno da je motiv bio „privatan“, ali oni koji su ga poznavali, znaju da je Duško ubijen jer je bio simbol otpora mržnji i šutnji. Zločin je počinio J. Baraković, poznat policiji po kriminalu i drogi. Unatoč prekršajnim prijavama i kriminalnoj prošlosti, ubica i njegov pomagač Ljubiša Vidačak nisu mogli zaustaviti poruku koju je Duško širio.
Duško Kondor: Živio je kroz svoju hrabrost
U njegovim učenicima, prijateljima i onima koji su ga poznavali, ostala je njegova najpoznatija rečenica: „Najveća hrabrost u ratu nije povući obarač – nego ostati čovjek.“ Danas, iako Duško nije među nama, njegova hrabrost i posvećenost istini žive kroz Nagradu „Duško Kondor“, koja se dodjeljuje onima koji su hrabri i dosljedni u borbi za pravdu i istinu.
