data-nosnippet>
Više od tri decenije nakon genocida u Srebrenici, Bosna i Hercegovina i dalje nosi teret sjećanja na događaje koji su trajno obilježili njenu historiju. Upravo zato priča reprezentativca Bosne i Hercegovine Esmira Bajraktarevića predstavlja mnogo više od sportske priče, ističe američki portal OC Register.
Dvadesetjednogodišnji fudbaler, rođen u Appletonu u američkoj saveznoj državi Wisconsin, sin je bosanskohercegovačkih izbjeglica koji su preživjeli genocid u Srebrenici.
Njegovi roditelji, Elmer i Emina Bajraktarević, tokom jula 1995. godine izgubili su veliki broj članova porodice. Među ubijenima bili su njegov djed, stričevi i brojni drugi rođaci koje Esmir nikada nije imao priliku upoznati.
„Srebrenica je dio mene. Nosim je u svojoj krvi“, rekao je Bajraktarević.
Penal koji je promijenio historiju
Krajem marta ove godine Bosna i Hercegovina igrala je baraž protiv Italije za plasman na Svjetsko prvenstvo.
Nakon dramatične utakmice i izvođenja jedanaesteraca, odgovornost je pala upravo na mladog vezistu.
Na stadionu Bilino polje u Zenici, pred hiljadama navijača, Bajraktarević je stao na bijelu tačku nasuprot jednom od najboljih golmana svijeta, Gianluigiju Donnarummi.
Bio je to trenutak koji je sanjao od djetinjstva.
„Pomislio sam: Ovo je taj trenutak. Mogu donijeti pobjedu“, prisjetio se.
Njegov udarac završio je u mreži, a Bosna i Hercegovina izborila je plasman na Svjetsko prvenstvo prvi put nakon Brazila 2014. godine.
Međutim, za mnoge je taj pogodak predstavljao mnogo više od običnog sportskog uspjeha.
Simbol pobjede života
Direktor Memorijalnog centra Srebrenica Emir Suljagić smatra da priča Esmira Bajraktarevića nosi snažnu simboliku.
„Cilj genocida nad Bošnjacima u istočnoj Bosni nije bio samo ubijanje ljudi u tom trenutku. Cilj je bio uništiti budućnost jedne zajednice“, rekao je Suljagić.
Podsjetio je da su tokom genocida ubijeni muškarci i dječaci, razorene porodice i protjerano stanovništvo, ali da upravo Bajraktarevićeva životna priča pokazuje da taj plan nije uspio.
„On nije poseban zato što je potomak žrtava genocida. Poseban je zato što je, uprkos svemu što je njegova porodica preživjela, odrastao, slijedio svoje snove i uspio na najvišem nivou“, poručio je Suljagić.
Put od Srebrenice do Amerike
Nakon rata Esmirovi roditelji uspjeli su pobjeći iz Bosne i Hercegovine.
Dvije godine proveli su kao izbjeglice prije nego što su pronašli utočište u Švicarskoj, a 2001. godine preselili su se u Sjedinjene Američke Države kroz program prihvata izbjeglica.
Nastanili su se u Appletonu, gdje živi brojna bosanskohercegovačka zajednica.
U porodici su nastavili njegovati bosanski jezik, tradiciju, kulturu i ljubav prema fudbalu.
Jedan od prvih porodičnih videosnimaka prikazuje malog Esmira kako dribla loptu noseći dres svog idola Edina Džeke.
Od „Milwaukee Messija“ do reprezentacije BiH
Njegov talent vrlo brzo je privukao pažnju fudbalske javnosti.
Zbog sjajnih partija u omladinskim kategorijama dobio je nadimak „Milwaukee Messi“, a sa samo 17 godina potpisao je profesionalni ugovor s klubom New England Revolution.
Nastupao je za mlađe reprezentativne selekcije Sjedinjenih Američkih Država, a početkom 2025. godine prešao je u PSV Eindhoven, jednog od najvećih nizozemskih klubova.
Iste godine debitovao je i za seniorsku reprezentaciju SAD-a.
Ipak, ubrzo je donio odluku koja je izazvala veliko oduševljenje među navijačima Bosne i Hercegovine.
Odlučio je promijeniti sportsko državljanstvo i nastupati za zemlju svojih roditelja.
„Za mene je odluka bila veoma jednostavna. To je nešto što sam želio još od djetinjstva. Samo je trebalo vremena da se sve realizuje. Presretan sam zbog toga“, rekao je Bajraktarević.
Za reprezentaciju Bosne i Hercegovine debitovao je u septembru prošle godine protiv Nizozemske u Ligi nacija.
Priča koja nadilazi sport
Suljagić smatra da Bajraktarevićev izbor govori mnogo o povezanosti dijaspore s Bosnom i Hercegovinom.
„Integracija u novu državu ne briše vezu sa starom domovinom. Esmir je proizvod oba svijeta i njegov izbor pokazuje koliko je snažna veza koju porodice iz dijaspore održavaju s Bosnom i Hercegovinom“, rekao je.
Prvi pogodak za reprezentaciju BiH postigao je protiv Rumunije u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo, a nekoliko mjeseci kasnije upravo je njegov penal protiv Italije odveo Zmajeve na Mundijal.
Dok je izvodio odlučujući jedanaesterac, iza njega je stajao njegov dječački idol Edin Džeko.
Džeko je kasnije priznao da je u tom trenutku zatvorio oči od nervoze, a kada je čuo eksploziju oduševljenja na Bilinom polju, znao je da je Bosna i Hercegovina ostvarila veliki uspjeh.
Za mnoge građane Bosne i Hercegovine taj trenutak predstavljao je mnogo više od plasmana na Svjetsko prvenstvo.
„Sport ne može riješiti naše probleme, ali nas može podsjetiti ko smo izvan njih“, rekao je Suljagić.
Nakon utakmice objavio je fotografiju Bajraktarevića kako drži ruku na srcu dok njegovi saigrači slave oko njega.
Uz fotografiju je napisao poruku koja je dirnula hiljade ljudi:
„Postojao je plan da se ovaj dječak nikada ne rodi. Da se moja djeca nikada ne rode. Da se nijedno naše dijete nikada ne rodi. Njihov smijeh je naša najveća osveta.“
