SIN JE MAJCI REKAO DA MU TREBA NOVAC ZA OPERACIJU – A ONDA JE ONA SLUČAJNO SAZNALA GDJE JE ZAPRAVO POTROŠIO 15.000 MARAKA
Dragica je imala sedamdeset četiri godine i dva sina. Stariji je živio u inostranstvu, a mlađi, Predrag, sa porodicom u istom gradu.
Jednog večernjeg sata Predrag je došao kod majke potpuno utučen.
„Mama, imam ozbiljan problem.“
Rekao joj je da mora na operaciju i da privatno liječenje košta skoro 15.000 maraka.
Dragica se uplašila.
„Zašto mi nisi ranije rekao?“
„Nisam htio da brineš.“
Imala je nešto ušteđevine koju je godinama čuvala za starost.
Bez mnogo razmišljanja otišla je u banku.
Podigla je 15.000 maraka i dala sinu.
„Zdravlje je najvažnije. Novac ćemo nekako ponovo steći.“
Predrag ju je zagrlio.
„Mama, nikada ti ovo neću zaboraviti.“
Narednih sedmica govorio joj je da čeka termin.
Onda joj je rekao da je operacija uspješno završena.
Dragica je bila presrećna.
Nije joj bilo čudno što nije otišla u bolnicu jer je Predrag tvrdio da želi sve obaviti bez posjeta.
Prošlo je nekoliko mjeseci.
Jednog dana Dragica je otišla kod prijateljice na kafu.
Dok su razgovarale, prijateljica je spomenula Predraga.
„Baš mu je lijep onaj novi automobil.“
Dragica se zbunila.
„Kakav automobil?“
„Pa onaj što je nedavno kupio. Vidjela sam ga juče.“
Dragica je pomislila da je pogriješila.
Predrag joj ništa nije rekao.
Sutradan je otišla do njegove kuće.
U dvorištu je stajao gotovo nov automobil.
Predrag je izašao na vrata i problijedio kada je ugledao majku.
„Odakle ti novac za ovo?“ pitala je.
„Uzeo sam kredit.“
Dragica ga je gledala.
Nešto joj nije davalo mira.
„Pokaži mi ožiljak od operacije.“
Predrag je zaćutao.
„Mama, kakve to veze ima?“
„Pokaži mi.“
Nije htio.
Dragica je tada prvi put posumnjala da operacije možda nikada nije ni bilo.
Pozvala je snahu.
„Gdje je Predrag operisan?“
Sa druge strane nastala je tišina.
„Kakva operacija?“
Dragici je telefon skoro ispao iz ruke.
Snaha nije znala ništa.
Predrag joj je rekao da mu je majka poklonila novac za automobil.
Kada ga je Dragica suočila s tim, više nije mogao lagati.
Nije bio bolestan.
Nije imao zakazanu operaciju.
Automobil koji je stajao u dvorištu plaćen je najvećim dijelom njenom ušteđevinom.
„Zašto si mi rekao da si bolestan?“ pitala je.
Predrag je spustio glavu.
„Znao sam da mi za auto nikada ne bi dala toliko.“
Dragica nije mogla vjerovati šta čuje.
„Znači znao si da ću za tvoje zdravlje dati sve.“
Nije odgovorio.
Upravo to je i iskoristio.
Dragica je tražila da automobil proda i vrati joj novac.
Predrag se u početku protivio.
Tada mu je rekla:
„Ako si mogao izmisliti bolest da uzmeš moju životnu ušteđevinu, onda možeš prodati automobil da je vratiš.“
Automobil je na kraju prodat.
Novac joj je vraćen.
Ali odnos više nije bio isti.
Jednom joj je Predrag rekao:
„Mama, vratio sam ti sve do posljednje marke.“
Dragica ga je pogledala i odgovorila:
„Novac jesi. Ali onog trenutka kada si mi rekao da ti je život ugrožen, uzeo si od mene nešto što se ne može vratiti uplatom na račun.“
Jer majka će često dati sve da spasi svoje dijete.
Ali samo jednom možete iskoristiti njen najveći strah kao laž — poslije toga možda vam oprosti, ali nikada više neće vjerovati istim srcem.
data-nosnippet>




