Velika pobjeda fudbalske reprezentacije Bosne i Hercegovine nad Italijom u Zenici, kojom su Zmajevi izborili plasman na Svjetsko prvenstvo u Americi, Kanadi i Meksiku, donijela je brojne emotivne scene širom zemlje. Ipak, jedna poruka posebno je dirnula javnost.
Fotografija dječaka iz Banje Luke, koji u rukama drži šal reprezentacije Srbije, a istovremeno s osmijehom poručuje da će navijati za Bosnu i Hercegovinu “jer je to njegova država”, postala je simbol nečega mnogo većeg od sporta – piše Crna-Hronika.
U vremenu kada su društvo često opterećuju podjele i nametnute granice, dječija iskrenost podsjetila je mnoge na ono najvažnije – osjećaj pripadnosti domu bez ikakvih predrasuda.
Kako navode oni koji su podijelili ovu priču, dijete ne vidi svijet kroz teret prošlosti, politike ili etničkih podjela. Za njega je sve mnogo jednostavnije – Bosna i Hercegovina je njegova država i zbog toga za nju navija.
Upravo ta dječija jednostavnost otvorila je snažnu poruku o tome koliko su identitet i pripadnost prirodne i iskrene kada nisu opterećeni očekivanjima odraslih.
Mnogi su u ovoj fotografiji vidjeli i širu sliku Bosne i Hercegovine – zemlje u kojoj je sasvim prirodno biti ponosan na svoje porijeklo, a istovremeno osjećati pripadnost državi u kojoj živiš.
Posebno je odjeknula poruka da je tokom ove historijske utakmice ogroman broj Srba i Hrvata u Bosni i Hercegovini navijao za reprezentaciju BiH, kao i da je potpuno normalno podržavati i susjedne reprezentacije Srbije, Hrvatske ili Crne Gore u drugim sportovima.
Ova fotografija i poruka petogodišnjaka mnogima su bili podsjetnik da možda još uvijek postoji ona jednostavna, iskrena Bosna i Hercegovina kakvu djeca prirodno vide.
Na kraju, kako je poručila majka dječaka, Nataša Stanković, ostavljamo njenu originalnu poruku u cijelosti:
Dijete od skoro 5 godina kaže da će navijati za Bosnu jer je to njegova država!
Nisam mu htjela objašnjavati da šal nije adekvatan, a možda je sve i ovako sjajno!
Bar za dijete, a kamo sreće da smo i mi… dijete!
Idemo 🇧🇦
Postoji nešto nevino i snažno u tom trenutku.
Dijete ne vidi svijet kao mi. Ne nosi teret prošlosti, podjela ni tuđih očekivanja. Ne mjeri identitet kroz politiku ili etničke linije. Ono samo zna jedno: “Bosna je moja država.”
I tu je suština.
Ne rađamo se podijeljeni, učimo se podjelama. A dijete, još neopterećeno tim naučenim granicama, jednostavno kaže: ovo je moje.
Bez politike. Bez etiketa. Bez “mi” i “oni”. Samo pripadnost.
Dječak iz Banje Luke, sa šalom reprezentacije Srbije u rukama, ne vidi kontradikciju, on vidi dom. Za njega identitet nije isključiv. Može biti i jedno i drugo. Prirodno. Iskreno.
Negdje usput smo izgubili tu jednostavnost. Zamijenili smo je podjelama, pričama i granicama koje nas smanjuju.
A možda je sve mnogo jednostavnije.
Možda ono što smo ovih dana vidjeli nije samo fudbal, nego podsjetnik na ono što možemo biti kad se ne dijelimo.
I uprkos onome što neki možda misle, ogromna većina Srba i Hrvata u Bosni i Hercegovini navijala je za našu reprezentaciju. I ja lično uvijek navijam za Srbiju, Hrvatsku, Crnu Goru, u svim sportovima.
Hajde da skinemo taj teret straha da će nas neko osuđivati. Naš identitet je slojevit, višeslojan, i sasvim je u redu biti ponosan Srbin ili Hrvat u Bosni i Hercegovini i navijati za reprezentaciju Bosne i Hercegovine. 🇧🇦
Imamo mi mnogo toga naučiti od jednog petogodišnjaka i druge djece.
Kao što mama od maloga Nataša Stanković reče: “Idemo 🇧🇦”
