Esmir Bajraktarević, talentirani nogometaš bosanskih korijena rođen u SAD-u, postao je heroj reprezentacije BiH nakon što je odlučujućim penalom izborio plasman na Svjetsko prvenstvo.
Reprezentacija Bosne i Hercegovine u utorak je izborila svoj drugi odlazak na Svjetsko nogometno prvenstvo, pobijedivši Italiju u jedanaestercima nakon što je u regularnom dijelu bilo 1:1. Odabranici Sergeja Barbareza poslije utakmice su otputovali u Sarajevo, gdje ih je ispred Vječne vatre dočekalo oko 120 tisuća ljudi, skandirajući njihova imena.
Jedno od njih posebno se istaknulo – ono 21-godišnjeg Esmira Bajraktarevića, koji je postigao odlučujući jedanaesterac u pucanju. Taj mladić u kratkom vremenu postao je jedno od najuzbudljivijih imena bosanskohercegovačkog nogometa – talent koji je odrastao u Americi, ali srcem izabrao Bosnu i Hercegovinu, te na kraju postao junak plasmana na Svjetsko prvenstvo.
Bosanski Messi, kako su ga prozvali navijači, rođen je 10. ožujka 2005. u Appletonu u američkoj saveznoj državi Wisconsin, u obitelji koja vuče korijene iz Bosne i Hercegovine, točnije iz Srebrenice. Iako je odrastao u SAD-u, veza s domovinom njegovih roditelja Elmira i Emine, koji su izbjegli genocid, bila je snažna od najranijih dana, što će kasnije imati ključnu ulogu u njegovoj nogometnoj i životnoj odluci.
Nakon afirmacije u američkoj ligi, 2025. je prešao u nizozemski PSV, jedan od najvećih klubova u Europi, u kojem igra i Ivan Perišić. Tamo je brzo dobio priliku, debitiravši u prvenstvu i Ligi prvaka, nakon čega je osvojio naslov prvaka Nizozemske, čime je dodatno podigao svoju vrijednost i reputaciju.
S vremenom je postao štićenik našeg reprezentativca, koji je još u kolovozu prošle godine poslao Barbarezu da je Bajraktarević spreman za reprezentaciju.
“S Ivanom razgovaram svaki dan, on je igrač od kojeg puno učim jer je postigao nevjerojatne stvari u karijeri i još uvijek mogu puno naučiti od njega. Sretan sam što imam takvu priliku. Stariji je od mene, ali je zabavan tip s puno energije. Lijepo je biti uz njega i učiti. On je mlad u duši iako se bliži kraju karijere”, ispričao je Bajraktarević jednom prilikom.
Kao igrač rođen u SAD-u, imao je mogućnost igrati za američku reprezentaciju, što je i činio u mlađim kategorijama, pa čak i na seniorskoj razini. Ipak, 2024. godine donio je ključnu odluku – odlučuje igrati za Bosnu i Hercegovinu, zemlju svojih roditelja. Njegova odluka izazvala je veliku pažnju i oduševljenje među navijačima, a FIFA je ubrzo odobrila promjenu sportskog državljanstva.
Već na debiju za reprezentaciju BiH pokazao je svoj talent asistencijom i zapaženom igrom, a ubrzo je postao važan dio momčadi. Posebno se istaknuo u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo, kada je postigao važan pogodak protiv Rumunjske, čime je BiH osigurala dodatne kvalifikacije.
Vrhunac njegove dosadašnje karijere dogodio se u odlučujućem dvoboju protiv Italije. U dramatičnom raspucavanju penala upravo je Bajraktarević preuzeo odgovornost i postigao odlučujući jedanaesterac, čime je Bosni i Hercegovini osigurao plasman na Svjetsko prvenstvo 2026. godine.
Taj trenutak pretvorio ga je u nacionalnog heroja i simbol nove generacije Zmajeva.
S tek nešto više od 20 godina, Esmir Bajraktarević već je ostvario ono o čemu mnogi sanjaju – osvojio trofej u Europi, izborio mjesto u reprezentaciji i postao ključni igrač u povijesnom uspjehu svoje zemlje.
Njegova priča nije samo sportska, već i emotivna – priča o identitetu, izboru i pripadnosti, koja ga je odvela od američkih terena do srca Bosne i Hercegovine.
