Nenad Marković, proslavljeni bh. košarkaš i danas iskusni trener, u razgovoru za srbijanski portal Sportal govorio je o razlozima zbog kojih početkom 1990-ih nije potpisao za Partizan, ističući da u vrijeme agresije na Bosnu i Hercegovinu nije mogao igrati u Beogradu dok se rat odvijao u njegovom Sarajevu i BiH.
Početkom devedesetih godina, uoči rata, Marković je bio jedan od najboljih košarkaša tadašnje države. U tom periodu interes za njegov angažman pokazao je i Partizan, koji se pripremao za odlazak Saše Đorđevića i tražio adekvatnu zamjenu, ispričao je za Blic.
Marković je ispričao da mu je tadašnji trener Partizana Željko Obradović rekao da bi volio da dođe u klub.
– Kada je Željko Obradović postao trener, na pola sezone mi je rekao da Saša Đorđević ide i da bi volio da ja dođem na njegovo mjesto u Partizan. Kada je počeo rat, otišao sam u Beograd i trenirao s Partizanom, ali nikada nisam zaigrao zbog svih ratnih dešavanja – kazao je Marković.
Dodao je da u tom trenutku nije osjećao da može ostati u Beogradu i igrati košarku mirne glave, dok se u Sarajevu i Bosni i Hercegovini dešava rat.
– Nisam osjetio da je momenat da ostanem u Beogradu i da budem miran, s obzirom na to šta se dešava u Sarajevu i Bosni i Hercegovini. Ja sam Sarajlija, Bosanac, i ne bih mogao da živim u Beogradu i igram za Partizan u takvoj situaciji – naglasio je Marković.
Prema njegovim riječima, odluka u tom trenutku možda nije bila laka, ali je istovremeno bila i potpuno jasna.
– Zbog svega što se dešavalo, nisam sebe vidio u tom okruženju u takvom momentu – dodao je.
Umjesto odlaska u Partizan, Marković je karijeru nastavio u inostranstvu, potpisavši za italijanski Stefanel Trieste, gdje je započeo gradnju uspješne međunarodne karijere.
