Ulazak u 2026. godinu građani Federacije Bosne i Hercegovine dočekuju s osjećajem ekonomske iscrpljenosti. Cijene osnovnih životnih namirnica, energenata, stanovanja i usluga već godinama rastu brže od plata, dok realna kupovna moć velikog broja domaćinstava kontinuirano opada.
Za mnoge porodice pitanje više nije kvalitet života, nego puko preživljavanje od mjeseca do mjeseca.
Privremene mjere umjesto dugoročnih rješenja
Vlada Federacije BiH je u prethodnom periodu, kao odgovor na rast cijena, posezala za administrativnim mjerama – zaključavanjem cijena osnovnih proizvoda, ograničavanjem trgovačkih marži i povremenim intervencijama na tržištu. Iako su takve mjere kratkoročno ublažile udar na kućne budžete, sve je jasnije da one ne mogu biti trajno rješenje.
Građani se s pravom pitaju da li je normalno da opstanak zavisi od odluke vlasti hoće li “zamrznuti” cijenu hljeba, ulja ili goriva.
Plate ne prate rast troškova
Problem dodatno produbljuje činjenica da rast plata ne prati rast troškova života. Povećanja minimalne plate, kada se i dese, vrlo brzo budu neutralizirana novim poskupljenjima. Srednji sloj, koji bi trebao biti oslonac stabilne ekonomije, praktično nestaje.
Sve je više zaposlenih koji, iako rade puno radno vrijeme, ne mogu pokriti osnovne mjesečne troškove. Takva realnost stvara osjećaj ekonomske nesigurnosti, frustracije i potpunog gubitka perspektive.
2026. kao prelomna godina
U tom kontekstu, 2026. godina se nameće kao prelomni trenutak. Umjesto oslanjanja isključivo na kontrolu cijena, sve glasnije se traže sistemske mjere: rasterećenje rada, smanjenje doprinosa, stvarno povećanje plata i poreske olakšice koje bi poslodavcima omogućile da radnike plate više, bez dodatnog gušenja privrede.
Bez takvog pristupa, svako administrativno ograničenje cijena ostaje tek privremeni flaster na duboku ekonomsku ranu.
Socijalne pomoći nisu zamjena za stabilan sistem
Istovremeno, socijalne mjere koje se uvode često nisu dovoljno ciljane. Jednokratne pomoći, subvencije ili vaučeri mogu kratkoročno pomoći najugroženijima, ali ne rješavaju suštinski problem – činjenicu da veliki dio radno sposobnog stanovništva više ne može živjeti dostojanstveno od svog rada.
Ako plata ne može pokriti osnovne troškove, onda problem nije samo u cijenama, već u cijelom ekonomskom modelu.
Zaključane cijene ili stvarne reforme?
Umjesto stalnog gašenja požara zaključavanjem cijena, Bosni i Hercegovini je potrebna politika koja će omogućiti stabilne plate, predvidive troškove i realan rast životnog standarda. U suprotnom, 2026. godina neće biti godina oporavka, već još jedna u nizu godina u kojima se preživljava – a ne živi.
