On je odgovorio: „Zato što sam shvatio da novcem mogu kupiti skoro sve, ali ne mogu kupiti njenu ljubav.“
U sudnici je nastala tišina. Nisam očekivala takve riječi od čovjeka koji je iz našeg stana odnio gotovo sve što je mogao. Nastavio je: „Mislio sam da će ostati sa mnom zbog života koji sam joj pružao. Kada je zatražila razvod, bio sam povrijeđen i ljut, pa sam iz inata uzeo sve što sam kupio.“
Pogledao me je i dodao: „Ali jednu stvar nisam mogao ponijeti — godine koje smo proveli zajedno i činjenicu da je ona majka moje kćerke.“
Nisam znala šta da kažem. Prvi put nakon dugo vremena nisam u njegovim očima vidjela bijes, već žaljenje.
Sudija ga je zatim upitao da li zaista želi da se naš brak završi na takav način. Moj muž je spustio glavu, a onda izgovorio nešto što niko u sudnici nije očekivao:
„Stan, namještaj i sve ostalo neka ostane njoj i našoj kćerki. Ja želim samo jednu posljednju priliku da joj pokažem da sam shvatio šta sam izgubio.“
Tada su svi pogledali u mene, čekajući moj odgovor…
