data-nosnippet>
PORODICA SE POSVAĐALA OKO NASLJEDSTVA PRIJE NEGO ŠTO JE TESTAMENT OTVOREN: A onda je advokat uveo nepoznatu ženu i rekao: „Bez nje ne mogu da pročitam posljednju stranicu…“
Poslije smrti bogatog trgovca Radovana, njegova porodica okupila se u advokatskoj kancelariji.
Iza sebe je ostavio dvije kuće, zemljište, nekoliko lokala i veliku ušteđevinu.
Njegova djeca, Dejan i Tamara, već su računala šta će kome pripasti.
„Kuća u gradu pripada meni“, rekao je Dejan.
„A ko je to odlučio?“ odgovorila je Tamara.
Njihova majka Mira samo je ćutala.
Advokat je ušao noseći debelu fasciklu.
„Prije nego što počnemo, čekamo još jednu osobu.“
Dejan se nasmijao.
„Svi nasljednici su ovdje.“
„Nisu“, odgovorio je advokat.
Nekoliko minuta kasnije vrata su se otvorila.
Ušla je žena od oko četrdeset godina koju niko nije poznavao.
Kada ju je Mira ugledala, ispustila je čašu iz ruke.
„Ti?!“
Dejan je pogledao majku.
„Mama, poznaješ je?“
„Ne“, brzo je odgovorila.
Ali žena je mirno rekla:
„Poznajete me veoma dobro, gospođo Mira.“
Advokat je zamolio sve da sjednu.
Počeo je da čita testament.
Radovan je dio novca ostavio unucima, jedan lokal sinu, a drugi kćerki.
Zatim je došao do posljednje stranice.
„Ovaj dio testamenta mogu pročitati samo u prisustvu gospođe koja je upravo ušla.“
Dejan je izgubio strpljenje.
„Ko je ona?!“
Advokat je spustio papir.
„Zove se Aleksandra.“
Tamara je pogledala nepoznatu ženu.
„Kakve ona veze ima sa našim ocem?“
Aleksandra je iz torbe izvadila staru fotografiju.
Na njoj su bili Radovan i Mira, mnogo mlađi.
A između njih je stajala djevojčica.
Dejan je pogledao majku.
„Ko je dijete?“
Mira je počela da plače.
„Mama?“
Advokat je nastavio da čita Radovanove riječi:
„Prije četrdeset godina Mira i ja donijeli smo odluku zbog koje smo se kajali cijelog života.“
Aleksandra je spustila pogled.
„Djevojčica sa fotografije bila sam ja.“
Tamara je problijedjela.
„Hoćeš da kažeš da si naša sestra?“
Aleksandra nije odgovorila.
Umjesto nje odgovorio je advokat:
„Ne. Upravo je u tome tajna.“
Svi su zanijemili.
Iz fascikle je izvadio još jedan dokument.
Bio je to stari rodni list.
Na njemu je kao Aleksandrina majka bilo navedeno ime koje niko od Radovanove djece nije očekivao.
Mira nije bila njena majka.
Ali Radovan je bio upisan kao otac.
Dejan je pogledao majku.
„Znači tata je imao dijete sa drugom ženom?“
Mira je odmahnula glavom.
„Ne razumiješ.“
Prišla je Aleksandri i prvi put je pogledala pravo u oči.
„Radovan nije bio tvoj otac.“
Advokat je odmah prekinuo:
„Gospođo Mira, jeste li sigurni da želite ovo sada reći?“
„Poslije četrdeset godina više nema smisla ćutati.“
Mira je iz torbe izvukla malu požutjelu kovertu.
„Radovan je cijelog života prihvatao Aleksandru kao svoju kćerku da bi zaštitio pravog oca.“
Dejan je ustao.
„Koga?“
Mira je pogledala prema vratima.
„Čovjeka koji bi upravo trebalo da stigne.“
U tom trenutku začulo se kucanje.
Advokat je otvorio vrata.
Na pragu je stajao čovjek kojeg su Dejan i Tamara poznavali cijelog života.
Njihov stric.
Radovanov rođeni brat.
Aleksandra je problijedjela.
A Mira je samo rekla:
„Sada možemo da pričamo o tome kome zaista pripada nasljedstvo.“
