data-nosnippet>
SNAHA JE SVEKRVI TRAŽILA NOVAC ZA UNUKOV NOVI KREVET – A ONDA JE BAKA SLUČAJNO OTKRILA GDJE JE NOVAC ZAVRŠIO
Dragica je imala sedamdeset tri godine i sina jedinca, Zorana.
Zoran je sa suprugom Vesnom i dvoje djece živio nekoliko kilometara od nje.
Jednog dana Vesna je došla kod svekrve zabrinuta.
„Mama, Marku moramo kupiti novi krevet i ormar. Stari namještaj se raspada, a trenutno nemamo dovoljno novca.“
Dragica je odmah pitala:
„Koliko vam treba?“
„Oko 3.500 maraka.“
Dragica je taj novac čuvala za drva i popravku dimnjaka.
Ipak, nije željela da joj unuk spava na starom krevetu.
Sutradan je dala snahi novac.
„Kupite djetetu šta treba. Ja ću se nekako snaći.“
Vesna ju je zagrlila.
„Nikada vam ovo neću zaboraviti.“
Prošla su skoro tri mjeseca.
Jednog dana Dragica je otišla kod njih bez najave.
Marko ju je pozvao u svoju sobu da joj pokaže nešto na računaru.
Dragica je odmah primijetila da je u sobi još uvijek isti stari krevet i isti ormar.
„Marko, zar ti mama nije kupila novi namještaj?“
Dječak ju je zbunjeno pogledao.
„Nije, bako. Rekla je da nemamo novca.“
Dragica je osjetila kako joj srce ubrzano lupa.
„Ali ja sam joj dala 3.500 maraka.“
Marko je zaćutao.
U tom trenutku iz hodnika se začuo Zoran.
„Kakvih 3.500 maraka, mama?“
Dragica se okrenula.
Sin očigledno nije znao ništa.
Kada je Vesna stigla kući, oboje su je čekali.
„Gdje je novac koji ti je moja majka dala?“ pitao je Zoran.
Vesna je problijedjela.
„Morala sam nešto platiti.“
„Šta?“
Nije odgovarala.
Tada je Dragica na komodi primijetila kovertu iz jedne turističke agencije.
Otvorila ju je.
Unutra je bila potvrda o uplati od 3.200 maraka za putovanje dvije osobe.
Jedno ime bilo je Vesnino.
Drugo nije bilo Zoranovo.
Zoran je pročitao ime i pogledao suprugu.
„VESNA… ZAŠTO IDEŠ NA PUT SA MOJIM NAJBOLJIM PRIJATELJEM?“
Vesna je spustila pogled.
A Dragica je tada shvatila da nestalih 3.500 maraka nije najveća tajna koju je njena snaha skrivala.
