data-nosnippet>
SNAHA JE SVEKRVI REKLA DA JOJ TREBA NOVAC ZA DJEČIJI KREVET – A ONDA JE BAKA U UNUKOVOJ SOBI VIDJELA NEŠTO ČUDNO
Branka je imala sedamdeset dvije godine i sina jedinca, Slobodana.
Sin je sa suprugom Marinom i dvoje djece živio nekoliko ulica dalje.
Jednog dana Marina je došla kod svekrve.
„Mama, djeci moramo kupiti nove krevete i ormare. Sve je poskupjelo, a trenutno nemamo dovoljno.“
Branka je odmah pitala:
„Koliko vam treba?“
„Oko 4.500 maraka.“
Branka je taj novac čuvala za zamjenu starih prozora na svojoj kući.
Ipak, dala ga je snahi.
„Meni prozori mogu još malo izdržati. Djeci kupite šta treba.“
Marina ju je zagrlila i obećala da će vratiti novac.
Prošla su skoro četiri mjeseca.
Jednog dana Branka je otišla kod njih da odnese unuku rođendanski poklon.
Ušla je u njegovu sobu.
Stari krevet je još uvijek bio tamo.
Isti ormar.
Ništa nije bilo promijenjeno.
„Zar vam mama nije kupila novi namještaj?“ upitala je unuka.
Dječak ju je zbunjeno pogledao.
„Nije, bako.“
Branka je osjetila nelagodu.
„A znaš li šta je kupila prije nekoliko mjeseci?“
Unuk se nasmijao.
„Novi telefon. I neku skupu torbu.“
Te večeri Branka je nazvala sina.
„Slobodane, šta ste kupili od onih 4.500 maraka?“
Sin je zaćutao.
„Kakvih 4.500 maraka?“
Branka je već znala šta to znači.
Slobodan uopšte nije znao da je njegova supruga uzela novac od njegove majke.
Kada je Marina stigla kući, suočili su je sa pričom.
„Gdje je novac?“ pitao je Slobodan.
Marina je prvo tvrdila da će sve vratiti.
Ali Branka je tražila odgovor.
„Za šta si ga potrošila?“
Snaha je spustila pogled.
„Nisam sve potrošila na sebe.“
„Na koga onda?“
Marina je zaćutala.
A onda je izgovorila ime osobe zbog koje je Slobodan problijedio.
Tada je Branka shvatila da nestalih 4.500 maraka nije najveći problem koji njen sin ima u braku.
