…mi se sve vratilo.
Prije nekoliko mjeseci počeo sam ozbiljnu vezu sa djevojkom koju sam poznavao godinama. Prvi put sam stvarno pomislio da bih s nekim mogao provesti život.
Vjerovao sam joj potpuno.
Jedne večeri izašli smo sa mojim najboljim drugom i njegovom djevojkom. Popilo se malo više, pa sam ranije otišao kući jer sam ujutro radio.
Ona je ostala.
Sutradan je bila čudna. Izbjegavala je pogled, jedva govorila.
Pitao sam šta se dogodilo.
„Ništa.“
Nisam joj vjerovao.
Tri dana kasnije nazvao me najbolji drug.
„Moramo razgovarati.“
Našli smo se u kafiću. Ruke su mu se tresle.
„Brate, napravio sam najveću glupost u životu.“
Odmah sam znao.
Moja djevojka i on završili su zajedno te večeri.
Sjedio sam bez riječi.
Nisam mogao vjerovati da mi se upravo dogodilo ono što sam godinama radio drugima.
Najgore je bilo što je moj drug znao koliko mi znači.
Kada sam se suočio s njom, priznala je sve.
„Bila sam pijana. Pogriješila sam.“
Tada sam se sjetio svih djevojaka mojih prijatelja sa kojima sam nekada bio i svih opravdanja koja sam sebi davao.
Uvijek sam govorio:
„Ako ona hoće, nije moj problem.“
Sada sam konačno razumio kakva je to laž bila.
Problem je bio i moj.
Prekinuo sam vezu, a sa drugom više nisam mogao nastaviti kao prije.
Ali nisam mogao ni glumiti žrtvu bez priznanja sebi da sam nekada drugima nanosio potpuno isti bol.
Karma me nije naučila da su svi ljudi loši. Naučila me je koliko boli ono što sam nekada radio drugima bez razmišljanja.
