data-nosnippet>
Srbijanski književnik Stefan Simić oglasio se povodom 11. jula, Dana sjećanja na genocid u Srebrenici, uputivši poruku u kojoj je pozvao na poštovanje svih nevinih žrtava ratova, bez obzira na njihovu nacionalnost ili vjeru.
Njegova objava izazvala je brojne reakcije na društvenim mrežama, a mnogi su istakli da je riječ o poruci koja poziva na dostojanstveno sjećanje, empatiju i očuvanje ljudskosti.
“Danas spuštam glavu pred žrtvama Srebrenice”
U svojoj objavi Simić je napisao da svako ko nije razumio razmjere ljudske tragedije u Srebrenici teško može shvatiti koliko duboko čovjek može pasti.
Istakao je da bi, kada bi mogao birati gdje će biti 11. jula, bio u Srebrenici.
„Da danas mogu da biram gde bih bio, bio bih u Srebrenici. Ne da sudim. Ne da dokazujem. Nego da ćutim. I odam poštovanje mrtvima“, napisao je.
“Pijetet prema jednim žrtvama nije izdaja drugih”
Književnik je naglasio da odavanje počasti jednim žrtvama ne znači umanjivanje patnje drugih.
Prema njegovim riječima, srce ima mjesta za svaku nevino stradalu osobu, bez obzira na ime, vjeru ili naciju.
Poručio je da ne piše kao nacionalista, već kao čovjek koji u drugima prije svega vidi čovjeka.
Dodao je da ne želi dijeliti žrtve na „naše“ i „njihove“, već da sve nevine žrtve zaslužuju jednako poštovanje.
Govorio o važnosti kulture sjećanja
Simić je podsjetio da je tokom godina obilazio logore i mjesta stradanja širom bivše Jugoslavije.
Kako navodi, na tim mjestima nikada nije razmišljao kojoj su naciji pripadale ubijene osobe, već o tome koliko je ljudskih života nasilno prekinuto.
Smatra da mjesta stradanja trebaju ostati mjesta tišine, sjećanja i opomene, a ne novih podjela.
“Želim da među živima bude manje mržnje”
Na kraju svoje poruke naglasio je da glavu spušta pred žrtvama Srebrenice, ali i pred svakim nevinim čovjekom koji je stradao u ratovima na prostoru bivše Jugoslavije.
Poručio je da budućnost vidi u izgradnji međusobnog povjerenja, razumijevanja i poštovanja, a ne u produbljivanju podjela.
„Ako im išta dugujemo, dugujemo im da među živima bude manje mržnje. Da nijedno dijete više ne odrasta sa zadatkom da mrzi“, napisao je Simić, zaključivši poruku riječju: „Ljubav.“
Njegova objava završava pozivom da se među ljudima grade mostovi razumijevanja kako bi buduće generacije živjele u društvu u kojem će čovjek u drugom čovjeku prije svega prepoznati – čovjeka.
