data-nosnippet>
Muftija u mirovini Seid-ef. Smajkić govorio je u specijalnom izdanju emisije “Naša južna baština”, koja će biti emitirana 26. maja na radiju i televiziji BIR, o političkim i društvenim odnosima u Hercegovini, značaju Neretvanske deklaracije, ali i simbolima koji, prema njegovim riječima, kod dijela građana Mostara izazivaju osjećaj političke dominacije.
Smajkić je istakao da nedavno usvojenu Neretvansku deklaraciju vidi kao nastavak procesa koji traje još od početka devedesetih godina.
Podsjetio je da su 1992. godine kroz Vijeće muslimana Hercegovine i druge bošnjačke institucije donosili Rezoluciju muslimana Hercegovine, oslanjajući se na Rezoluciju muslimana iz 1941. godine.
Prema njegovim riječima, rezolucija iz 1941. bila je odgovor na fašizam i zločine nad Srbima, Jevrejima i Romima, dok je dokument iz 1992. predstavljao reakciju na tadašnju politiku Hrvatske zajednice Herceg-Bosne i HVO-a.
U tom kontekstu, Neretvansku deklaraciju opisao je kao savremeni dokument koji afirmira ravnopravnost, ljudska prava i institucionalnu jednakost svih građana Hercegovine.
Govoreći o političkim prilikama, Smajkić je povukao paralelu između 1941, 1992. i današnjeg vremena, upozoravajući na, kako kaže, kontinuitet ideja koje pokušavaju teritorijalno i politički dijeliti Bosnu i Hercegovinu.
Smatra da se ideja trećeg entiteta danas otvorenije zagovara nego ranije te da pojedini politički projekti nikada nisu potpuno napušteni.
Prisjetio se i ratnih godina u Mostaru, navodeći da su početkom devedesetih predstavnici Vijeća muslimana Hercegovine okupljali intelektualce i političke predstavnike kako bi odgovorili na diskriminaciju i prijetnje Bošnjacima.
Govorio je i o pokušajima deportacije Bošnjaka iz Mostara prema Zenici, tvrdeći da je dolazak delegacije UNHCR-a tada spriječio realizaciju takvih planova.
Smajkić je poručio da Mostar mora ostati zajednički grad svih njegovih građana, a ne prostor nacionalnog svojatanja.
Posebno je upozorio na probleme nepovjerenja, političkih blokada i institucionalne diskriminacije, naročito kroz obrazovni sistem, zapošljavanje i funkcionisanje javnih institucija.
Kao jedan od najproblematičnijih primjera naveo je koncept “dvije škole pod jednim krovom”, ocijenivši ga štetnim za buduće generacije jer djecu odgaja u podijeljenom društvu.
Govoreći o poslijeratnom Mostaru, osvrnuo se i na obnovu džamija u Hercegovini, tvrdeći da su lokalne administracije često opstruirale izdavanje dozvola za obnovu porušenih vjerskih objekata Islamske zajednice.
Kao primjer izdvojio je obnovu Careve džamije u Stocu, navodeći da je lokalna vlast nudila dozvolu samo pod uslovom da džamija ne bude obnovljena na izvornom mjestu.
Posebno se osvrnuo na simbolički izgled Mostara nakon rata.
“Veliki križ na Humu i drugi dominantni simboli iznad grada kod dijela građana stvorili su osjećaj nelagode i političke dominacije”, rekao je Smajkić.
Dodao je kako vjerski simboli sami po sebi nisu problem, ali da njihovo postavljanje na dominantnim lokacijama dobija političku dimenziju i šalje poruke podjela.
Podsjećamo, Grad Mostar nedavno je pokrenuo inspekcijski postupak vezan za Milenijski križ na brdu Hum.
Služba za inspekcijske poslove zatražila je od Biskupije mostarsko-duvanjske i trebinjsko-mrkanske dokumentaciju o vlasništvu, urbanističkim i građevinskim dozvolama te drugim saglasnostima vezanim za ovaj objekt.
Iz Biskupskog ordinarijata Mostar odgovoreno je da prema njihovoj arhivskoj građi nisu nadležna strana u ovom predmetu te da je “pravni naslovnik za ovu komunikaciju Hrvatska zajednica Herceg-Bosna”.
Milenijski križ na Humu podignut je kao simbol dvije hiljade godina kršćanstva i spomen na stradanja kroz koja je Mostar prošao u novijoj historiji.
