Vlada RS poslala izvještaj Vijeću sigurnosti UN-a: u dokumentu se navode tvrdnje o “žarištima radikalnog islama” i političkim procjenama o BiH
Vijeće sigurnosti Ujedinjenih nacija održat će 12. maja sjednicu na kojoj će biti održana i rasprava o Bosni i Hercegovini. Tim povodom bit će razmatran izvještaj koji je pripremio visoki predstavnik u BiH Christian Schmidt.
Ovog mjeseca Vijećem sigurnosti UN-a predsjedava Kina, pa je paralelno s tim, zvaničnim i jedinim priznatim izvještajem iz BiH koji stiže u Vijeće sigurnosti UN-a, Vlada RS u diplomatske krugove, ali i Stalnoj misiji Kine pri UN-u na čijem je čelu ambasador Fu Cong, proslijedila i svoj izvještaj datiran 1. maja ove godine i potpisan od entitetskog premijera Save Minića, piše Raport.
Riječ je o dokumentu koji nije dio formalne UN procedure, ali koji je kao svojevrsni “non-paper” i ranijih godina slala RS, iako za to nema formalni mandat, navodi se.
U javnoj objavi izostavljeni pojedini detalji
Zanimljivo je da je Vlada RS na svojoj zvaničnoj stranici objavila skraćenu verziju tog izvještaja, dok su dio politički i sigurnosno osjetljivijih navoda izostavili iz javne objave.
Raport je imao uvid u taj izvještaj i u nastavku donosi detalje koji, kako navode, otvaraju prostor za reakcije državnih institucija, iako dokument nije dio formalne UN procedure, već se radi o neslužbenom materijalu koji se šalje diplomatskim kanalima.
U dijelu izvještaja navodi se:
“Perspektiva potpune bošnjačke dominacije u BiH izaziva veliki strah i zabrinutost kod Srba i Hrvata i s razlogom treba da bude predmet brige i širom Evrope, imajući u vidu postojanje značajnih žarišta radikalnog islama u okviru bošnjačke zajednice.
Zabrinjavajući pokazatelj uticaja radikalnih islamističkih elemenata u BiH jeste i nedavni porast antisemitizma”.
U dokumentu se koriste formulacije koje povezuju političke procese i vjerske zajednice, bez dodatnih priloženih dokaza.
Za jednu od političkih stranaka navodi se da je “islamistička”
Dalje se u izvještaju navodi zabrinutost i tvrdnja da je “najveća bošnjačka politička stranka otvoreno islamistička i da održava veze sa ‘Muslimanskom braćom’”. U tekstu se ne navodi eksplicitno naziv stranke, ali se u javnom prostoru najčešće dovodi u vezu sa SDA.
Također se navodi slučaj inicijativa u Predsjedništvu BiH koje se opisuju kroz političke interpretacije, pri čemu se članovi Predsjedništva BiH iz reda Bošnjaka i Hrvata ne imenuju funkcionalno, već se opisuju kroz etničke kategorije.
U dokumentu se dalje tvrdi:
“Imajući u vidu takve stavove u bošnjačkom političkom vrhu, ne treba da iznenađuje što su teroristički napadi na tlu Evrope i Sjedinjenih Američkih Država sa najvećim brojem žrtava u proteklim decenijama bili povezani sa radikalnim zajednicama u BiH”.
Riječ je o tvrdnjama koje nisu potkrijepljene konkretnim dokazima u samom dokumentu.
Navodi o institucionalnim nadležnostima
Vlada RS u izvještaju navodi i tvrdnje o saradnji u oblasti borbe protiv terorizma, kao i o ulozi entitetskih institucija, uz naglasak na autonomiju Republike Srpske.
Istovremeno se ističe da RS nema plan za otcjepljenje, ali se naglašava potreba očuvanja “autonomije u skladu sa Dejtonskim sporazumom” i protivljenje centralizaciji BiH.
U dijelu dokumenta navodi se i stav da RS podržava evropski put BiH, uz uslov očuvanja nadležnosti koje se, prema njihovom tumačenju, izvode iz Dejtonskog sporazuma.
Stavovi o međunarodnim institucijama
U izvještaju se ponavljaju raniji stavovi o ulozi visokog predstavnika Christiana Schmidta i Ustavnog suda BiH, uz tvrdnje da njihove odluke utiču na političke procese u zemlji.
Također se kritički govori o presudi predsjedniku RS Miloradu Dodiku, koju vlasti RS predstavljaju kao politički motivisanu, dok se u dokumentu ne spominju detalji sudskog postupka koji su doveli do presude.
U dijelu teksta izostavljaju se i reference na odluke Ustavnog suda BiH koje se odnose na zakonske akte koje je Schmidt ranije stavio van snage.
Zaključni dio dokumenta
U završnim dijelovima izvještaja RS se opisuje kao strana koja, prema njihovoj interpretaciji, dosljedno poštuje Dejtonski sporazum, dok se istovremeno osporavaju određene odluke državnih i međunarodnih institucija u BiH.
Riječ je o dokumentu koji se distribuira diplomatskim kanalima, ali koji nije dio zvanične UN procedure niti formalnog razmatranja Vijeća sigurnosti u institucionalnom smislu.
