U regionalnoj javnosti ponovo su se pojavile tvrdnje koje se odnose na ratna dešavanja tokom opsade Sarajeva, a koje uključuju i ime predsjednika Srbije Aleksandra Vučića. Riječ je o optužbama koje pojedini istraživački novinari povezuju s fenomenom koji se u medijima često naziva „Sarajevo safari“ – navodnim dolascima stranih ili regionalnih pojedinaca na ratište, gdje su, prema tim tvrdnjama, civili bili mete oružanih napada.
Prema iznesenim navodima, postoje dokumenti iz ratnog perioda koji sugeriraju da je Vučić u jednom trenutku boravio na položajima oko Sarajeva te da mu je navodno bila dodijeljena puška. Autori tih tvrdnji navode da dokumentacija potiče iz ratnih arhiva i da ukazuje na njegovu povezanost s jedinicama koje su djelovale na području Sarajeva početkom devedesetih godina.
Ipak, ove tvrdnje izazvale su brojne polemike i osporavanja. Više analitičara i medija dovelo je u pitanje autentičnost objavljenih dokumenata, navodeći da oni ne sadrže standardne elemente koji bi potvrdili njihovu vjerodostojnost, poput originalnih pečata, arhivskih oznaka ili provjerljivog porijekla. Zbog toga se dio javnosti i stručnjaka prema ovim navodima odnosi s velikom dozom opreza.
Aleksandar Vučić je ranije u više navrata odlučno negirao bilo kakvu povezanost s ovakvim događajima, ističući da su optužbe neosnovane i politički motivisane. Također je poručio da će pravnim putem reagovati na, kako je naveo, širenje neistina koje nanose štetu njegovom imenu i ugledu.
Tema takozvanog „Sarajevo safarija“ inače se odnosi na šire optužbe o ratnom „snajperskom turizmu“, odnosno dolascima pojedinaca koji su tokom opsade Sarajeva, prema svjedočenjima i istragama, učestvovali ili posmatrali napade na civile. Iako su ovi navodi predmet interesovanja i pojedinih pravosudnih institucija van regiona, do danas ne postoje pravosnažne presude koje bi nedvosmisleno potvrdile umiješanost visokih političkih funkcionera u takve radnje.
Zaključno, iako su optužbe ponovo otvorile bolna pitanja ratne prošlosti i izazvale snažne reakcije javnosti, činjenica je da se radi o tvrdnjama koje su i dalje predmet sporova, bez konačne sudske potvrde. Zbog toga se ova tema i dalje nalazi na liniji između medijskih navoda, političkih polemika i nerazjašnjenih historijskih pitanja.
