data-nosnippet>
Iako se u javnosti uopće nije problematiziralo njeno djelovanje, članica Predsjedništva Bosne i Hercegovine Željka Cvijanović odlučila je javno reagirati na poteze ministra vanjskih poslova BiH Elmedina Konakovića, povodom protestnog pisma koje je uputio Državi Izrael.
Cvijanović je u svom obraćanju oštro kritikovala Konakovića, ocijenivši da njegovi postupci, prema njenom mišljenju, kontinuirano narušavaju međunacionalne odnose unutar Bosne i Hercegovine, ali i štete međunarodnom ugledu države.
Prema njenim riječima, Konaković se ponaša kao političar koji svojim istupima i odlukama produbljuje podjele i proizvodi dodatne tenzije, umjesto da djeluje u interesu stabilnosti i zajedničke vanjske politike Bosne i Hercegovine.
U reakciji koju je objavila, Cvijanović je, između ostalog, navela:
„Najoštrije osuđujem skandaloznu i sramnu uvredu ministra spoljnih poslova BiH Elmedina Konakovića na račun v.d. predsjednika Republike Srpske Ane Trišić-Babić i predsjednika SNSD-a Milorada Dodika, koje je nazvao ‘sljedbenicima fašističkih politika’.“
U nastavku je iznijela i tvrdnje koje su izazvale posebnu pažnju i brojne reakcije u javnosti:
„Ovo nije samo uvreda na račun pojedinaca, već i srpskog naroda nad kojim su upravo sljedbenici nacizma i fašizma, među kojima i nemali broj bosanskih muslimana, počinili genocid od 1941. do 1945. godine.“
Cvijanović se u svom istupu osvrnula i na Konakovićeve ranije političke poteze, posebno u vezi s pitanjem škole u Sarajevu koja nosi ime Mustafe Busuladžića, kao i na, kako je navela, antiizraelske incidente u Federaciji BiH, za koje je odgovornost pripisala osobama bliskim njegovoj političkoj stranci.
Također je naglasila da ministar vanjskih poslova, prema njenom stavu, nema legitimitet da u ime cijele države upućuje protestnu notu Izraelu bez saglasnosti svih nadležnih institucija.
„Protestnu notu Izraelu Konaković može uputiti samo u svoje lično ime, ali ne i u ime BiH. To što preko Izraela i Republike Srpske pokušava da se dodvorava antisrpskom i antisemitskom dijelu javnosti u Federaciji BiH je njegova sramota i njegov privatni stav, a ne zvaničan, niti zajednički stav svih u BiH.“
Ova izjava Željke Cvijanović dodatno je zaoštrila političke odnose na državnom nivou i otvorila nova pitanja o vođenju vanjske politike Bosne i Hercegovine, kao i o granicama političke odgovornosti i javnog diskursa najviših državnih zvaničnika.
