Odluka Vlade Federacije BiH da 2. januar bude radni dan za trgovinu i uslužne djelatnosti izazvala je snažne reakcije, a posebno pažnju javnosti privuklo je emotivno pismo prodavačice iz Čapljine, koje je objavio portal Bljesak.info.
U otvorenom obraćanju Vladi FBiH i građanima, prodavačica postavlja jednostavno, ali bolno pitanje: bez čega se to, zapravo, ne može živjeti dva dana, pa je i praznik postao luksuz za one koji rade u trgovini.
U pismu opisuje kako za radnike u prodaji praznici praktično ne postoje. Badnji dan, Nova godina i drugi blagdani, kako navodi, svode se na duge smjene, fizičku iscrpljenost i povratak kući bez snage, gdje ih čekaju porodice koje jedva viđaju tokom cijele sedmice.
“Dolazimo kući i ne osjećamo dijelove tijela. Nervozno večeramo s porodicom koju nismo vidjeli danima. Kolači se prave, a oči se same sklapaju”, navodi prodavačica, ističući da su osmijesi koje kupci vide često jedino što im ostane – i to za minimalnu platu.
Posebno se osvrnula na komentare dijela javnosti koji radnike u trgovini omalovažavaju, podsjećajući da su upravo njihove ruke te koje svakodnevno pune police, nose teške vreće, gajbe i robu, često bez ikakve pomoći.
“Ni jedan proizvod kupljen 31. decembra ne može se pokvariti. Ali mi se, izgleda, možemo”, poručuje.
Prodavačica navodi i da taj posao nije njen izbor iz hira – završila je gimnaziju i ekonomiju, ali bez političke podobnosti i stranačke knjižice, trgovina je postala jedina opcija. Nekada je, kako kaže, Novu godinu slavila, a danas je dočekuje uz lijekove protiv bolova, u pidžami, iscrpljena.
Na kraju pisma, s dozom gorčine, poručuje:
“Ako je već tako, neka i 1. januar bude radni. Kad se ljudi budu vraćali s dočeka, neka kupe svježe namirnice. Mi ćemo vas čekati – s uvježbanim osmijehom. I to ide u radni staž.”
Reakcije su stigle i iz Sindikata radnika trgovine i uslužnih djelatnosti BiH, koji su uputili pismo federalnom premijeru Nerminu Nikšiću i ministru trgovine Amiru Hasičeviću, izražavajući ogorčenost zbog, kako navode, kasne i netransparentne odluke da 2. januar bude radni dan, o čemu su mnogi radnici obaviješteni tek pred kraj smjene.
Ovo pismo, poručuju sindikalci i radnici, nije samo vapaj jedne prodavačice – već glas hiljada ljudi čiji se praznici svode na radne smjene i prazne čestitke.
