Međunarodni faktori koji blagonaklono gledaju na teritorijalni integritet i suverenitet Bosne i Hercegovine su veoma bitni za njenu trenutnu i srednjoročnu opstojnost, naveo je dr.med.sci Elmir Jahić, profesor na Medicinskom fakultetu u Tuzli, direktor Medical Institute Bayer, u svom osvrtu na Facebooku, istakavši kako je “dugoročno, da bi država bila samoodrživa i funkcionalna, neophodan unutrašnji konsenzus njenih gradivnih faktora.”
U nastvaku prenosimo i ostatak posta profesora Jahića:
Različiti interesi i ciljevi, drugačije viđenje budućnosti, se mogu približiti isključivo razgovorom i dogovorom.
Dijalog u Bosni I Hercegovini je značajno otežan, nerijetko onemogućen, kako među narodima, etničkim i vjerskim grupama, ali i unutar jednog naroda ili vjerske skupine.
Evidentni su divergentni pogledi na budućnost koji su proistekli iz različitih interesa i ciljeva, ideologija i tradicija, iskustava i emocija iz prošlosti.
Da bi Bošnjaci mogli kvalitetno voditi razgovore sa ostalim etničkim skupinama unutar države, neophodan je jedan preduslov. Bošnjačka politika mora definirati šta hoće i u kakvoj državi žele živjeti Bošnjaci. Kada se Bošnjaci usaglase sami sa sobom, tek onda mogu tražiti način da se nađe minimum zajedničih stavova sa drugim narodima i inostranim faktorima oko budućnosti BiH.
Oko kojih pitanja Bošnjaci trebaju postići konsenzus?
– Da li Bošnjaci imaju najveći interes za opstojnost BIH i da li smatraju da kao najmnogobrojniji narod imaju i najveću odgovornost za njenu budućnost?
– Da li treba očekivati neko čudo da se stanje popravi i da ga riješi neka sila (ovozemaljska ili metafizička), ili shvatiti da treba uložiti enormni intelektualni i mentalni napor da se definiraju strateški ciljevi i da se na njima naporno i dugotrajno radi?
– Ako se svi slažemo da se nalazimo u izuzetno teškoj društvenoj, političkoj i ekonmskoj krizi, da li zaista očekujemo da nam izlazak iz krize mogu omogućiti mediokriteti, upitnih moralno-etičkih pogleda, neobrazovani, bez rezultata u vođenju javnih poslova, ili se progres može postići ukoliko nas na javnim pozicijama i institucijama budu predvodili kompetentne osobe, “najbolji među nama”, čiji su rezultati potvrđeni tokom njihovog rada?
– Da li ćemo napokon shvatiti, promatrajući slična društva, narode i države, da malobrojni narodi jedino mogu uspjeti ako poštuju znanje, ulažu u funkcionalno obrazovanje temeljeno na kritičkom promišljanju i da se izbor i imenovanje na javne funkcije mora vršiti na osnovu meritokratskih principa?
– Jedna od osnovnih karakteristika uspješnih država su njene izgrađene i stabilne institucije. Da li mi ozbiljno mislimo da ćemo jedino mi postići stabilnost države sa neiskrenom retorikom o važnosti institucija, a da u stvarnosti gradimo surogat državu sa religijskim i stranačkim hijerarhijama?
Umjesto da insistiramo na poštivanju zakona i procedura, jačanju institucija, mi gajimo odanosti nekom metafizičkom, nedefinisanom jedinstvu. U praksi, to je odanost vođi/vođama što implicira destabilizaciju institucija.
– Da li shvatamo da je vladavina prava preduslov političke i svake druge slobode, i da je moguća samo kada je nezavistna od vlasti. Uplitanje vlasti u pravosudni sistem je instrumentaliziranje i ometanje vladavine prava. Puno je primjera da državna admanistracija, nepoštujući i manipulirajući zakonima ove države, otažava život građanima, stavljajući u prvi plan neke imaginarne, više interese pod čijom krinkom se otežava život i derogira dostojanstvo pojedinca, a time, u konačnici i države.
– Da li smo svjesni da samo države sa tržišnom ekonomijom i na temeljima zdravog, a ne tajkunskog-ortačkog kapitalizma, mogu garantovati ekonomski napredak? Samo razvoj slobodnog poduzetništva može stvoriti viši životni standard na svim nivoima i radna mjesta koja su ljudima potrebna. Dodjeljivanje poslova iz javnih fondova podobnim, odabranim, ortačkim kompanijama je najeklantantnini primjer korupcije i nepotizma koji vodi većoj ekonomskoj nejednakosti, značajnijim socijalnim razlikama a time i političkoj i svakoj drugoj nestabilnosti društva.
– Vrlo bitno pitanje; da li Bošnjaci žele sekularnu državu ili nešto drugo? Da li želimo riješenja gdje je uloga i mjesto religijskih zajednica kao i odnos politike i vjerskih hijerarhija po uzoru na države EU, gdje mi želimo biti, ili imamo drugačije vizije?
– Da li smo svjesni naše geopolitičke pozicije, naše veličine, ekonomije, resursa, kapaciteta i koliko u skladu s time projektiramo potencijalne saveznike i partnere, te kako reaktivirati političke odnose sa prijateljskim zemljama koje su nam nesebično pomagale u ranijem periodu i koje nam mogu pomoći da prevladamo našu relativnu političku nevidljivost?
Ukoliko se politički Bošnjaci, između sebe ne dogovore oko ovih i još nekih drugih pitanja, ukoliko ne definiraju šta je moguće u trenutnim geopolitičkim okolnostima, i to javno saopće, i dalje će nastaviti sa optužbama o izdajnicima i licemjerima, o patriotama i iskrenim vjernicma, demonstrirajući političku nezrelost.
Do tog trenutka, do unutrašnjeg Bošnjačkog konsenzusa u kakvoj državi žele živjeti, drugi će nastaviti da realiziraju svoju agendu, zaključio je Jahić
