Dvije godine su prošle otkako je mlada Lejla Suljić, puna snova i nade, izgubila život na pješačkom prelazu, žrtva bezobzirne vožnje Harisa Freliha. Lejla, tada dvadesetogodišnjakinja, vraćala se kući sa treninga kada ju je Frelih, tada član trkačkog auto-moto kluba, udario svojim automobilom. Nakon stravične nesreće, Lejla je provela tri mjeseca u komi, boreći se za život. Nažalost, 21. septembra 2022. godine, njeno srce prestalo je kucati, ostavljajući za sobom bolnu prazninu koja nikada neće biti popunjena.
Međutim, prava tragedija tek je uslijedila. Haris Frelih, vozač čija je nepažnja i bahatost uzela život nevine djevojke, iza rešetaka je proveo samo 90 dana. Devedeset dana – vrijeme koje je dobio za razmišljanje o životu koji je oduzeo i porodici koju je uništio. Nakon tog perioda, Frelih je pušten na slobodu, da nastavi svoj život kao da se ništa nije desilo. Danas, on normalno živi i radi, dok porodica Suljić, nekada puna života, sada nosi neizdrživu tugu i nepravdu.
Ova tragedija nije završila Lejlinom smrću. Nepravda koja je pogodila njenu porodicu ubrzo je odnijela i njenog brata, Amara Suljića. Srce mladića nije izdržalo teret gubitka sestre, a ni nepravdu koja je uslijedila. Amar je preminuo ne samo zbog tuge, već i zbog osjećaja beznađa i bespomoćnosti koje su uništile sve što je jednom bilo lijepo u njihovim životima.
Jedna porodica je uništena, razorena i okovana u neizdrživu bol, dok osoba poput Harisa Freliha živi svoj život bez posljedica. Ova priča je odraz šire slike društva u kojem živimo, gdje pravda često nije dostižna, a nevinost se plaća najvišom cijenom. Porodica Suljić, nekada simbol nade i zajedništva, sada je samo podsjetnik na sve ono što je pogrešno u našem društvu.
Kijamet je blizu, ako Bog da. Neka se sudi onima koji su povrijedili i nastavili kao da ništa nije bilo, jer zemaljska pravda možda nije stigla, ali božanska pravda neće zakasniti.
