Na društvenim mrežama ponovo se širi kontroverzna objava potpisana imenom Veljko Mladenović, u kojoj se bez ustručavanja komentariše odgovornost srpske politike devedesetih za posljedice vojnog poraza tokom operacije “Oluja”.
Iako je originalna objava uklonjena s Facebooka, korisnici X mreže (bivši Twitter) i Facebooka je i ovog avgusta masovno dijele. Snažno intoniran status, koji se dijeli povodom godišnjice “Oluje”, izazvao je brojne reakcije, kako podrške, tako i osuda.
U objavi se tvrdi da “rat nije počeo 5. avgusta 1995, već 1991. kada je, uz podršku JNA, s okupiranih teritorija protjerano više od pola miliona Hrvata i uništeno preko hiljadu katoličkih objekata”. Autor zatim ukazuje da je slika izbjeglica u “Oluji” tragična, ali da uzroke tragedije treba tražiti u prethodnim godinama i politikama.
Jedan od ključnih dijelova statusa glasi:
“Da 1991. nismo napali Hrvate tenkovima, ne bismo 1995. bježali na traktorima.”
Mladenović u tekstu kritikuje srpsku političku elitu tog vremena, ističući da “Srbija nikada nije ozbiljno analizirala ni svoje greške, ni tuđe rane”, te da i danas “nacionalistička retorika guši političku zrelost i pomirenje”.
Takođe se kritikuju filmovi poput Dara iz Jasenovca i Oluja, za koje se tvrdi da “ignorišu historijski kontekst i odgovornost”. Autor pita zašto u tim prikazima nema scena o srpskoj politici odbijanja mirovnih rješenja, poput plana Z4, kao ni prizora o postupanju prema srpskim izbjeglicama unutar same Srbije.
Objava zaključuje pozivom na realno suočavanje sa prošlošću, odbacivanje mitova, i edukaciju mladih generacija o vrijednostima koje prevazilaze nacionalne i vjerske podjele.
U nastavku pročitajte cijeli text:
“Da 1991. nismo išli Hrvate napadati tenkovima, ne bismo 1995. bježali na traktorima.
…Dragi moji Srbi, rat nije počeo 5. 8. 1995, nego 1991. Kad smo uz pomoć JNA protjerali 550.000 Hrvata i srušili 1.436 sakralnih katoličkih objekata, nijedna crkva nije ostala na zemlji na okupiranoj teritoriji. Od 1991. do 1995. smo svakodnevno bombardovali Hrvatsku, sravnili Vukovar sa zemljom, okupirali 20% teritorije, protjerali Hrvate iz okupiranih teritorija, veličali velikosrpsku politiku… Ove slike protjeranih Srba su tužne i bolne, ali prstom treba uperiti u drugom pravcu.
Šta biste rekli o Nijemcima kada biste gledali slike i snimke njihovih izbjeglica poslije Drugog svjetskog rata, šta biste rekli kada bi oni krivili druge za svoju tragediju?! Rekli biste: “Ne, sami ste krivi, podržavali ste Hitlera i radili zločine, zato su vam se dogodile izbjeglice…” Isto kao i nama 1995.
Čak 98% Srba je podržavalo Miloševića.
Shvatate li razmjere nenormalne politike Beograda iz devedesetih?
Znate li da, dokle god mi sami ne osudimo naše zlotvore i ne zabranimo im bavljenje politikom, javno istupanje i bavljenje državnim funkcijama, od Srbije nikada ništa neće biti? Nema, to nije popularno – to je obavezno…
“Oluje” nikada ne bi bilo i sve izbjeglice bi živjele i dalje na svojim imanjima u Hrvatskoj, da ih nisu “oslobađali” Milošević, Šešelj i Vučić, s granicom Karlobag–Ogulin–Karlovac–Virovitica.
Snimate filmove “Dara iz Jasenovca”… “Oluja”… Nisam gledao ta sranja, pa da pitam… Da li je u početku filma “Oluja” prikazan Vučić dok drži miting u Glini i govori Srbima kako ne treba da prihvate plan Z4? Da li je prikazana srpska policija koja po naređenju srpskih vlasti brani nesrećnom narodu da uđe u Srbiju? Ko glumi one što naplaćuju izbjeglicama vodu pored puta? Ko glumi pokojnog Babića kako pred Haškim tribunalom priznaje krivicu i traži oprost od hrvatskog naroda – ima li te uloge u filmu?
Nije prošlo sto, nego 30 godina. Ima nas mlađih, živih i ne sasvim senilnih koji se sjećamo kako ste te izbjeglice dočekali, kako ste im naplaćivali vodu, kako ste mlađe izdvajali i gurali ih nazad u sukob…
Dokle god je među ovim narodom masa prevrtljivih govana koja bi za siću prodala i rođeno dijete, čemu smo svjedoci godinama – “sendvičari”, “botovi”… dotle od Srbije nema ništa.
Današnja srpska politika je ista kao devedesetih – ratnohuškačka – i danas još očevi planiraju “dogodine u Kninu”, “dogodine u Prizrenu”, “kad se srpska vojska na Kosovo vrati”… a onda kukate kada djeca “ni kriva ni dužna” voze traktore put Bestragije, gdje im naplaćujete i vodu.
Umjesto što svoju rođenu djecu trujete pričama o nekakvim herojima, legendama, srpskom svetu… bolje bi bilo da im govorite o tome da u Evropi već skoro 30 godina ne postoje granice i da se ljudi tamo dijele uglavnom na dobre i loše, a nikako po nacionalnoj, vjerskoj ili rasnoj osnovi.”
