Proteklih dana u bosanskohercegovačkoj javnosti mogli smo čuti različite komentare o našem turizmu sa sve glasnijim pitanjima, “gdje su Arapi”, te onaj utisak da kao da su “u zemlju propali”.
Svi smo mogli čuti od prijatelja, rodbine, poslovnih ljudi da je tih gostiju osjetno manje ovog ljeta.
“Kao da su u zemlju propali. Nema ih ni na ulicama, ni u restoranima, a ni u džamijama. Nešto sasvim malo, uglavnom što iz Europe dolaze. Ovi s Bliskog istoka su odmah otišli, a ovi koji su planirali doći – ne dolaze, otkazali su. Razumljivo. Prošle godine u ovo doba, nisi se mogao okrenuti od njih. A, Boga mi, sada ih je strah napustiti svoja mjesta. Jer, rat je blizu i prijetnja je svima. Allah da sačuva”, napisao je sredinom prošlog mjeseca Muhamed ef. Velić, imam Ferhadija džamije u Sarajevu, prenijeli su mediji.
“Nešto dublje u sistemu”
Zaista, prema izvještaju Agencije za statistiku Bosne i Hercegovine za prvi kvartal (Q1) 2025. godine (objavljen u junu ove godine), u posmatranom periodu pao je broj posjeta turista iz Kraljevine Saudijske Arabije, Kraljevine Bahrein i Sultanata Oman, dok je, s druge strane, nešto rastao broj posjeta iz Države Katar, Države Kuvajt, te Ujedinjenih Arapskih Emirata.
Mnogo jasnije posljedice utiska s početka priče bit će tokom maja, juna i prvih dana jula, dakle, u udarnim terminima sezone. Ali, pretpostavka upućenih jeste da rezultati neće biti na nivou ranijih godina. To nije dobra vijest za naš turizam, ne samo u smislu broja ostvarenih noćenja, već i ukupne potrošnje i rezultata rada, jer je riječ o turistima koji najduže ostaju tokom sezone.
Šta se, zaista, dešava s manjim brojem posjetitelja iz arapskog svijeta? Je li samo u pitanju eskalacija nasilja na Bliskom istoku proteklih sedmica ili je “nešto dublje u sistemu”? Privrednici koji djeluju u sektoru turizma upozoravaju i na druge moguće razloge ove pojave.
Naime, pod pritiskom zahtjeva iz Brisela za vizno usklađivanje s Europskom unijom (EU) – uz medijske i političke pritiske nekih domaćih aktera u vlasti, i to, paradoksalno, u trenutku dok se vlasti bh. entiteta RS otvoreno protive uopće evropskom putu zemlje!? – uvedene su vize za prijateljske države: Sultanat Oman, Kraljevinu Bahrein, ali i Državu Kuvajt (ova odluka stupa na snagu 1. oktobra).
Prema nedavnim medijskim izvještajima, pritisci za nastavak uvođenja viza za zemlje Zaljeva se nastavljaju, a pod posebnim pritiskom su bošnjački ministri.
Istina, Vijeće ministara Bosne i Hercegovine usvojilo je odluku kojom se tokom turističke sezone omogućava bezvizni režim za državljane Bahreina, Omana i Saudijske Arabije, i to od 1. juna do 30. septembra.
Međutim, za razliku od, primjerice, 2024., kada je slična odluka za državljane Kraljevine Saudijske Arabije donesena u januaru te godine, ovaj put je to učinjeno tek potkraj aprila!
Prethodne odluke o uvođenju viznog režima za neke zaljevske zemlje, te odluka Vijeća ministara o njenom suspendiranju tek potkraj aprila 2025. moguće su stvorile konfuziju, pa su gosti iz zemalja Zaljeva, očito, bili prinuđeni isplanirati svoje godišnje odmore, ali tu, nažalost, više nije bilo mjesta za Bosnu i Hercegovinu!
Neradna nedjelja i utjecaj na turizam
Podaci s terena ukazuju da i neradna nedjelja ozbiljno utječe na turizam, a bilježe se slučajevi otkazivanja aranžmana. Razumljivo, jer turisti jako cijene svoje vrijeme i novac, pa će ići tamo gdje ga mogu kvalitetnije trošiti.
Gosti zbog neradne nedjelje iskazuju svoje negodovanje i u recenzijama.
“Nismo navikli na zatvaranja nedjeljom, a u Sarajevu je sve zatvoreno nedjeljom”, napisao je jedan turista iz Kanade.
Šta možemo učiti od Luksemburga?
Je li vrijeme za preispitivanje ovakve odluke, reći će vlasti. Ali, čak i najbogatije zemlje svijeta poput Kraljevine Luksemburg preispituju način rada nedjeljom. Tako je potkraj prošle godine tamošnja vlada odobrila novi zakon kojim se želi udvostručiti nedjeljno radno vrijeme, a istovremeno osigurati da radnici budu pravedno plaćeni za svoje vrijeme.
Vlasti ove zemlje uvode nove mjere kojima će se produžiti nedjeljno radno vrijeme za trgovine s četiri na osam sati, uz uvođenje 70%-tnog povećanja satnice za sve dodatne sate odrađene nedjeljom u usporedbi s redovnim plaćama radnim danom. Zašto sličan primjer ne bi slijedila Federacija BiH?
U okviru nastavka socijalnog dijaloga, u Mostaru je početkom juna 2025. održan sastanak federalnog ministra trgovine Amira Hasičevića s predstavnicima Sindikata trgovačkih radnika, udruženja poslodavaca te predstavnicima Saveza samostalnih sindikata BiH na kojem je razmatrana mogućnost izmjene članka 18. Zakona o unutarnjoj trgovini kojim je regulirana zabrana rada prodajnih objekata nedjeljom u sektoru trgovine. Konačan dogovor nije postignut, ali je jednoglasno odbačen model o uvođenju 16 radnih nedjelja godišnje.
Nova rješenja će se, očito, tražiti, ali postoji bojazan da će za ovu turističku sezonu biti kasno.
Turistički radnici i drugi dijelovi realnog sektora mnogo su učinili kako bi Bosna i Hercegovina razvojem turizma dostigla ubrzaniji rast i smanjenje razlike za zemljama srednje Europe i Europske unije, i to potvrđuje činjenica da smo prešli rekordnu 2019.
Moguće da to nekome smeta, možda u tome vide konkurenciju, ali to nije naš problem.
Bosna i Hercegovina ima ogromne turističke potencijale, zato odluke koje se donose na nivou vlada moraju biti rezultat sveukupnog posmatranja naše privrede, uključujući, jasno, i interese radnika. Mjere koje vlasti donose nikako ne bi smjele donositi štetne posljedice po onoj narodnoj – “vodu vari, vodu hladi”.
Tada će valjda biti više Arapa, ali i dragih gostiju iz svih krajeva svijeta. Na dobro boljeg standarda bosanskohercegovačkog građanina.
