Šokantno: Gradonačelnik Banjaluke brani mural ratnog zločinca dok Sarajevo plače!

„U mojim hladnim kišnim sobama, na zidu crtež crnog crnila, pogledaj zid, pogledaj zid, iz crnog mrtvog praznog mrtvila…“
Stihovi su to legendarne pjesme benda EKV, koje je napisao Milan Mladenović — pjevač, pjesnik i borac za pravdu i ljubav, voljen i danas. Milan je jako volio Sarajevo, to zna cijeli region.
Mladenović je živio i stvarao u vremenu kada su se na zidovima sivih jugoslovenskih zgrada počeli pojavljivati murali — novi vid umjetnosti koji je, nažalost, od devedesetih do danas često zloupotrebljavan od strane nacionalista, fašista i desničara. Zidovi su prvo što ugledate kada uđete u grad, a oni sada govore i o podijeljenoj prošlosti.
Jednog hladnog februarskog dana, Sarajevo je skromno zahvalilo Mladenu za njegovu ljubav i borbu, za glas koji je podizao i pesnicu kojom je pokušao zaštititi grad od „crnog crnila“. Na jednom sarajevskom zidu osvanuo je mural sa stihovima pjesme „Sarajevo“ i Milanovim likom:
„Pusti oči da vide još ovaj put, pusti uši da čuju, još ovaj put…“
Tog dana, na Baščaršiji, mladi političar Draško Stanivuković davao je izjavu za televiziju, pričajući o svojim hobijima i ambicijama. Prekinula ga je starija gospođa Aiša iz naselja Sedrenik, koja ga je srdačno zagrlila i rekla: „Ljubi te majka.“ Sedrenik će s razvojem političke moći Draška postati sve dalji.
No, u maju 1992. godine, general vojske Republike Srpske Ratko Mladić naredio je:
„Velušiće tuci, Velušiće i Pofaliće tuci, tamo nema srpskog življa mnogo.“
Pogrešno je izgovorio ime sarajevskog naselja Velešići, ali naredba je bila jasna. Pucao je i na Baščaršiju — upravo tamo gdje je Aiša zagrlila Draška.
S druge strane, u Banjaluci, u naselju Mejdan, koje bi sada trebalo da se zove Obilićevo, osvanuo je mural kao „zahvala“ generalu osuđenom za genocid — Ratku Mladiću. Presuđenom za zločine kakve Evropa nije vidjela od Drugog svjetskog rata.
Takav vid „zahvale“ nije prvi ni posljednji u Republici Srpskoj, uprkos zakonskoj zabrani veličanja ratnih zločinaca. Bivši visoki predstavnik Valentin Inzko donio je zakon nakon što je vidio „velike murale posvećene zločincima“ u Foči.
Gradonačelnik Banjaluke, Draško Stanivuković, stao je u zaštitu murala i poručio:
„Nećemo ukloniti mural.“ Bez trunke stida, bez sjećanja na topli sarajevski zagrljaj i hiljade Bošnjaka kojima je on također gradonačelnik.
Izbori su blizu, Draško zna.
Milan Mladenović, autor ovih stihova i lika sa murala u Sarajevu iz 1993, odbio je svirati u gradu gdje se ruše džamije. Ne bi ni danas svirao da je živ, a kakve bi stihove napisao — to možemo samo zamisliti. Ipak, bezobraznih još ima, ali ima i onih koji i dalje slušaju EKV i znaju šta znači iskren zagrljaj.
„Ljudi bez skrupula, ljudi bez milosti, ljudi bez sjećanja.
Vi što ne znate pljuskove, zvuka, boje, mirisa. Vi, ljudi bez pameti.“