Melisa je majka dvije djevojčice i sama se brine o njima!
Prošle godine položila je vozački ispit za šleper i sama krenula na trnovit put. Njeno prvo putovanje bilo je do Turske, bez ičije pomoći, samo s vjerom u sebe.
„S velikim ponosom mogu reći da sam sama sjela u šleper i krenula u Tursku. Bez ikakve dodatne obuke i bez ičije pomoći sam krenula na trnovit put jer sam znala šta me čeka“, počinje priču Melisa za ALOonline.
Ona se razvela prije četiri godine, a njen bivši muž se oženio drugom ženom. Nažalost, prošle godine je preminuo.
Djeca su sada kod Melise, koja sama vodi svu brigu o njima. Starija kćerka ide u školu, dok mlađa ima samo četiri godine.
„Nas tri same ostale smo bez ikog na ovom svijetu, ali zato one imaju mene i ja ću se za njih boriti. Znam da sam odabrala težak posao, ali svejedno raditi se mora, nije bitno kakav je posao“, izjavila je Melisa.
Balansiranje između posla i majčinstva nije jednostavno, ali njena majka, koju s ljubavlju naziva svojom kraljicom, pomaže u brizi za djecu dok je Melisa na putu.
Melisa vozi rute od Bosne do Turske, a njen radni dan obično započinje pripremama kamiona i utovarima. Iako posao nije lagan, ona ga voli i, kako kaže, najdraže joj je da vozi.
U prosjeku pređe oko 400 kilometara dnevno, ali kako kaže naša sagovornica, kada osjeti umor, stane i odmori. Za nju „žurbe nema“ jer sigurnost je za nju na prvom mjestu.
Njene ture su je odvele kroz cijelu Evropu. Vozila je za Njemačku, posjetila Letoniju i sada se fokusira na rute prema Turskoj.
Razlika između vožnje u Evropi i Turskoj, kako kaže, leži u tempu rada. Dok je u Evropi sve brže, u Turskoj je posao opušteniji.
Reakcije ljudi na ženu za volanom šlepera uglavnom su pozitivne.
Ljudi mi se osmjehuju i pozdravljaju me“, kaže Melisa.
Do sada nije imala neugodnih situacija i zahvalna je na tome.
Iako je odvojena od djece, stalno je u kontaktu s njima, putem telefona.
Teško je biti daleko, ali znam da radim za njihovu budućnost“, istakla je.
Melisa je imala priliku da radi i u inostranstvu, ali je ipak odlučila da ostane u Bosni. Starija kćerka želi da odrasta u očevoj kući, a i Melisa je odlučna u tome da svoju porodicu drži na okupu.
„Ako bih ja sjedila kući i njih čuvala, od čega bismo živjeli. Prinuđena sam da radim. Radila sam po Bosni, ali nema tu nekih para. Može se zaraditi da bi se preživjelo“, kaže ona.
Svojim radom i trudom pokazuje da je moguće savladati sve prepreke i izgraditi život dostojan ljubavi i poštovanja.
„Za mene nije važno koliko je posao težak, važno je da moja djeca imaju sigurnu budućnost. Oni su moj najveći motiv“, zaključuje Melisa
