Arturo Mariani (31), osnivač „Roma Calcio Amputees“, autor čak sedam knjiga i inspirativni govornik, već je ostavio trag u više od 1.000 škola, sveučilišta, tvrtki i udruga.
Ovaj iznimni čovjek iz Italije rođen je bez noge, ali život nije promatrao kao prepreku, već kao izazov koji treba nadmašiti. Najvećim životnim uspjehom smatra trenutak kada je naučio svoju kćerkicu hodati – geste koja u sebi nosi cijeli svemir ljubavi i pobjede.
Još kao dijete, Arturo se suočavao s okrutnim komentarima vršnjaka. Prvi put je osjetio razliku kad je, bez proteze, dijete u bazenu na njegov izgled reagiralo riječima: „Kako odvratno“.
Bio je to bolan trenutak koji je oblikovao njegovu unutarnju snagu. S protezom je prohodao prije drugog rođendana, ali i dalje ga je pratila fizička bol i emocionalni izazovi. Usprkos tome, njegovi roditelji nikada ga nisu štitili pretjerano – poticali su ga da samostalno savladava prepreke.
Liječnici su njegovoj majci savjetovali pobačaj
S vremenom je prihvatio da ga njegova različitost ne definira. Premda su liječnici njegovoj majci u trudnoći savjetovali pobačaj zbog otkrivene malformacije, roditelji su izabrali život. Arturo to nikada nije zaboravio – niti je ikada žalio. Naprotiv, svu snagu usmjerio je na to da njihov izbor učini smislenim.
Njegova najveća prekretnica bila je kada je odlučio prihvatiti sebe u potpunosti. Skinuo je protezu i počeo igrati nogomet na štakama, što ga je dovelo do talijanske reprezentacije amputiranih sportaša. Sa samo 21 godinom objavio je prvu knjigu, a njegov glas inspiracije uskoro se proširio školama i udrugama diljem Italije.
No, pravo ponovno rođenje dogodilo se dolaskom njegove kćerkice Benedette. Arturo je tada pronašao novu svrhu: učiti nju hodati, pružiti joj ruku, baš kao što su roditelji nekoć pružali njemu.
„Hodati s njom, držati je za ruku dok pravi prve korake, to je moje osobno svjetsko prvenstvo“, kaže Arturo s osmijehom.
Za njega invaliditet nikada nije bio definicija, već samo jedna nijansa u paleti života. „Ja nisam moja dijagnoza“, ponavlja. Umjesto da gleda ono što mu nedostaje, Arturo bira svjetlost – i pokazuje svima da, bez obzira na okolnosti, uvijek možemo hodati sunčanom stranom ulice. Bog ga blagoslovio!
