U 31. godini života, na ahiret je preselila Šuhra Šudić, mlada majka četiri djevojčice. Vijest o njenom preranom odlasku pogodila je mnoge, a posebno njenu porodicu, prijatelje i džemat iz kojeg je potekla.
Dženaza-namaz klanjala se jučer na mezarlucima kod škole u džematu Blagaj Japra,l.
“Prerani odlazak mlade osobe duboko potrese svakoga, posebno one koji su je poznavali, a tek porodici kako je, samo Allah zna”, poručili su iz Džemata Prekosanje.
Zajednica oplakuje gubitak žene koja je, iako mlada, ostavila neizbrisiv trag kao majka, supruga, komšinica i vjernica.
Posebna bol ostaje zbog četiri male djevojčice koje su ostale bez svoje majke.
Emotivnom objavom od nje su se oprostili na stranici BK-Sehara.
Munjevito se proširila tužnu vijest o tome da je preselila na Ahiret Šuhra, zvana Dada Velić – Šudić (13.05.1994. – 10.09.2025.). Nestalo je modrih razgalina i najdubljih vidika iznad Doline Japre. Deseti septembarski dan postao je olovan i tmuran. Zaplakala je i gora, i zlatna Japranska dolina. I riba u vodi, i ptica u letu… Tuguje Blagaj-Japra, i Blagaj-Rijeka, Maslovare, Hozići, Suhača, Čelopek… I svi koji su je poznavali ili samo upoznali. U tako malo ljeta bila je postojana i povjerljiva. Plemenita! I pogledom i pokretom odavala je stamenost i hrabrost. Da stvara i voli, i više i bolje. Imala je 31 godinu i volje za 31 život. Životni teret nije osjećala. U kratkom razdoblju sa svojim suprugom Muhamed Šudićem iz Bosanskog Novog, (udala se prije 9 godina – 2016.) uz roditeljsku pomoć, izgradila je predivnu porodičnu kuću. Ukrasila je po svojoj volji, izvana, i iznutra. No, najveće njeno blago, njen zavjet, cvijetni ukrasi, su njenih četvero djece, četiri kćerke: Lejla (16.11.2016.), Lamija (01.03.2018.), Amina (04.09.2022. i četveromjesečna Medina (14.05.2025.). Neće više nikada biti tih predivnih prizora kada se okupe oko svoje mame Dade. Pa, u isti glas zaviču: „Mama mi Te volimo, najviše na svijetu…“! Ko će djeci majku nadomjestiti? Ko će ih za vrtić i školu pripremati? Ko će utješiti njenu mater Mirelu? A tek oca Đevdu? Znan kao izuzetno hrabar, nepokolebljiv, čvrst kao čelik, patriota, bosnoljub…
Izdržao je Đevdo mnoge nedaće i nevolje, ratni vihor, katastrofe… Da li će i gubitak mezimice? Njegovo srce se raspalo u hiljade komada. Neutješan je! Nikad mu suze nisu vidjeli u oku. A sada liju potocima! Pokušao je sve da je spasi.
No, ništa nje pomoglo. Božja je zadnja! Došla na odmor iz Njemačke. Radovala se svakom danu, a onda naglo oboljela. Ishod tragičan!
Imala je Šuhra, svi su je zvali Dada, još velikih životnih planova, ali Allahova je najprječa. Zato, molimo Svevišnjeg da dragu Dadu primi svojim rahmetom i smjesti u lijepe džennetske odaje! Familiji sabur!
