Na magistralnom putu Tuzla – Sarajevo, u maloj drvenoj kolibi pod imenom „Seljačka posla“, stoji čovjek kojeg mještani znaju samo kao Hadžiju. Bijele kose i brade, smirenog pogleda i skromnog osmijeha, on već godinama prodaje ono što sam proizvede – domaći med, heljdino i pšenično brašno, čajeve, džemove, propolis i polen.
Naizgled, obična priča o vrijednom domaćinu, zapravo je priča o velikoj životnoj borbi i snazi koja inspiriše.
“Može li se živjeti? Mora!”
Hadžija ne traži pomoć niti se žali. “Da nas pet može samo od ovoga, ne može, ali ne žalimo se. Imam minimalnu penziju i dječiji doplatak. Djeca koliko mogu pomognu”, govori dok slagano sređuje proizvode.
Dvojica sinova žive i rade u Sarajevu, ali vikendom dolaze kući. Najmlađi, učenik osnovne škole, vodi najtežu bitku.
Najmlađi sin i dijagnoza
“Najmlađi je poslab… Ima karcinom kostiju. Nadamo se najboljem, što god da bude – od Boga je i suđeno je”, priča Hadžija smireno.
Porodica je obišla klinike u Turskoj i Abu Dhabiju, gdje su ljekari potvrdili da operacija nije moguća. Preporuka je samo pažljivo praćenje: ukoliko izrasline u pubertetu ne porastu više od dva milimetra, postoji nada da će dječak nastaviti normalan život.
Vjera, rad i zahvalnost
Iako svakodnevno nosi ogroman teret, Hadžija ostaje stamen. “Raditi moraš i to je sve. Od Boga je kako god da bude”, kaže dok se priprema za namaz. Njegova priča je podsjetnik da prava snaga leži u radu, skromnosti i zahvalnosti na onome što se ima.
Poziv na humanost
Hadžija nikoga ne moli za pomoć. Ali svaki vozač koji prolazi putem Tuzla – Sarajevo može zastati kod njegove kolibe i kupiti med, hljeb ili čaj. Na taj način bar na trenutak podržava porodicu koja ponosno živi od svog rada.
“Nećete kupovinom riješiti njegove probleme, niti se on tome nada, ali ćete barem na trenutak biti bolji ljudi”, poručuje autor priče Mirza Kusturica.
