Hrvatsku je prošle godine potresao slučaj tek rođene bebe ostavljene u kanti za smeće u Zaprešiću. No, zahvaljujući brzoj reakciji dvojice hrabrih tinejdžera, dječak je spašen i danas je živ i zdrav.
Miro Jurkić i Ivan Đodan, mladići koji su u svibnju 2024. godine pronašli novorođenče i pozvali pomoć, dobitnici su nagrade Ponos Hrvatske za iznimno djelo humanosti i hrabrosti. Njihova priča, puna empatije i smirenosti u ključnom trenutku, osvojila je srca ljudi diljem zemlje.
„Čuli smo plač, prvo smo pomislili da je mačka“
Te kišne večeri, Miro i Ivan su se oko 23 sata vraćali s treninga, istim putem kojim obično idu. U jednom trenutku začuli su neobično cviljenje iz kante za smeće.
– Prvo smo pomislili da je unutra mačka, jer ti jednostavno ne padne na pamet da bi netko mogao ostaviti bebu u smeću – prisjetio se Ivan.
Iako su osjetili nelagodu i nesigurnost, odlučili su otvoriti kantu. Kada su ugledali novorođenče, uslijedio je šok.
– Nastupila je panika. Nismo znali što da radimo, hoćemo li joj naškoditi ako ju izvadimo – rekao je Miro.
Zaustavili su prolaznika kako bi zatražili pomoć, no on je samo odbrusio da to „nije njegov problem“. Shvativši da moraju sami poduzeti nešto, nazvali su policiju i hitnu pomoć.
Beba je bila na ivici smrti
Operateri hitne pomoći savjetovali su im da iz kante izvade bebu ako se usude, ali strah od mogućih ozljeda ih je spriječio. Umjesto toga, zaštitili su dijete kišobranom kako bi ga bar donekle sačuvali od kiše dok ne stigne pomoć.
Liječnici su kasnije potvrdili da je dječak bio na ivici smrti – još samo 15 minuta na hladnoći moglo je biti kobno.
– Kad smo čuli da je beba dobro i da će sve biti u redu, osjetili smo ogromno olakšanje. Iako je bilo strašno, drago nam je da smo bili tamo u tom trenutku – kazao je Ivan.
Heroji iz sjene
Iako nisu tražili priznanja, Miro i Ivan su postali pravi heroji. Njihova priča pokazuje kako ponekad mala gesta može spasiti nečiji život.
Za svoj hrabri čin primili su nagradu Ponos Hrvatske, koju dodjeljuje list 24sata u suradnji s HRT-om. Njihov čin ostaje podsjetnik da empatija i brza reakcija mogu napraviti razliku između života i smrti.
