Priča iz Bužima potresla je regiju: mladić po imenu Muhamed punih četiri sata čekao je svoju “buduću suprugu”, s muzikom, svatovima i nadom u očima – ali nevjesta se nikad nije pojavila. Razlog? Nikada nije ni postojala.
Iako se u prvi mah činilo kao tužna romantična priča, uskoro su isplivali mračniji detalji. Prema tvrdnjama poznanika porodice, Muhamed je bio žrtva surove “šale”. Njegovi takozvani prijatelji uvjeravali su ga mjesecima da je dogovoreno vjenčanje s djevojkom koju gotovo da i nije poznavao. On im je vjerovao. Pripreme su krenule, muzika je svirala… ali sve je bila laž.
Navodna mlada, Mejra, prema dostupnim informacijama, nije imala pojma da je uopće dio te priče. Niti je planirala brak, niti je bila svjesna da neko “čeka” nju. Cijela situacija pokazuje koliko opasne mogu biti “šale” koje prelaze granice zdravog razuma.
Gdje prestaje šala, a počinje okrutnost?
Društvene mreže su eksplodirale – jedni se smiju, drugi osjećaju tugu, treći mu odaju poštovanje. Ali ključno pitanje ostaje: koliko daleko smijemo ići radi “zabave”? Ovo nije smiješno. Ovo je poniženje koje je postalo viralan sadržaj.
U vremenu kada klikovi znače više od emocija, zaboravljamo da su i ti “naivni ljudi” – ljudi. Muhamed je vjerovao, pripremio sve za najvažniji dan svog života, a dočekao – ništa.
Poruka za Muhameda a i za sve nas
Muhamede, ako ikada pročitaš ove riječi – znaj: nisi ti naivan. Nisi ti predmet ismijavanja. Ljudi koji su ti to uradili samo su pokazali vlastitu bezosjećajnost.
U svijetu gdje je lako ismijati tuđu iskrenost, ti si ostao čovjek. I to je tvoja pobjeda.
