Život između želja i stvarnosti: Priča 39-godišnje Zinajde i njenih sinova
“Ja ništa ne želim da mi kupiš”, rečenica koja slama srce. Rečenica koja boli više od siromaštva. U godinama kada bi se trebale poželjeti igračke, on ne želi ništa.
Dijete koje je shvatilo više nego što bi ikada smjelo, da majka nema. U jednoj rečenici stala je sva težina njihovog života. I sva majčinska bol koju nijedna riječ ne može ublažiti.
Zinajda Šekić iz Puškara kod Cazina, majka je dvojice dječaka i žena čija se svakodnevnica ne mjeri planovima, već preživljavanjem. Njihov dom je skroman i pun odricanja, a dani prolaze u borbi da se osigura ono osnovno: hljeb, brašno i sigurnost za djecu.
I dok su dječije želje skromne, Zinajdina najveća želja ostaje ista – da njeni sinovi odrastu u dobre, poštene ljude. To je jedino bogatstvo koje im, uprkos svemu, želi ostaviti.
“Kad nemaš, a moraš.” Kako kupiti ono što nemaš? Pitanje je koje se svakodnevno nameće. Kada se i najosnovnije mora posuđivati, život postaje niz teških odluka.
Zinajda ne traži mnogo. Ne traži sažaljenje. Samo priliku da njena djeca imaju djetinjstvo bez stalne brige hoće li imati nešto da jedu.
Njihovu životnu priču donosimo u videu iznad teksta koji je objavljen na zvaničnom YouTube kanalu Hayat televizije.
