“Mogao je da me ubije… imao je pravo, imao je oružje, imao je bijes i ranjenu porodicu. Ipak – nije povukao okidač.”Ovim riječima počeo je svoju priču Dragan, Srbin iz okoline Sarajeva, čija je ispovijest proteklih dana izazvala snažne emocije širom regiona. Njegov život spasio je čovjek kojeg je, po svim zakonima mržnje i rata, trebao da vidi kao neprijatelja – Bošnjak.
Bio je april 1993. godine. Na raskrsnici u planinama iznad Visokog, kolona zarobljenih vojnika nailazi na kontrolni punkt. Među njima i Dragan, vezanih ruku i s glavom pognutom pod šljem. Tu, u tišini i naponu, jedan Bošnjak prilazi, u uniformi Armije BiH, puška mu je spremna. „Ko si ti?“, pita ga, a Dragan tiho odgovara: „Vojnik, isto kao i ti.“ Pogledali su se dugo – bez riječi. Onda je Bošnjak, suznih očiju, spustio pušku. „Idi. Neću danas biti dželat.“
To je bio trenutak kada je sve stalo. I vrijeme, i buka, i prijetnje koje su dolazile sa svih strana. Dragan kaže da tog dana nije spašen samo njegov život, već i nešto mnogo veće – njegova vjera u ljudskost. Nakon rata, godinama je pokušavao pronaći tog čovjeka. „Zvao se Jasmin, mislim. Imao je ožiljak ispod oka i pogled kakav samo majka može imati kad gleda svoje dijete.“
„Bilo bi mnogo lakše da me ubio“, kaže Dragan, „jer je taj čin nosio sa sobom nepravdu, bol i gorčinu. Ali, njegovo milosrđe mi je ostavilo teret – da se borim s pitanjem: kako mu se odužiti? Kako objasniti svijetu da su među ‘neprijateljima’ često skrivene najplemenitije duše?“
Danas, više od trideset godina kasnije, Dragan živi u Subotici i vodi malu zanatsku radionicu. Na zidu mu visi stara fotografija vojnika u maskirnoj uniformi. „Možda je to on… možda i nije. Ali ja vjerujem da jeste. I svakog dana, kada sjednem za svoj sto, pomolim se za njega.“
Ova priča ne govori o ratu. Ona govori o izboru. O onome što čovjeka razlikuje od zvijeri – sposobnosti da oprosti, da stane, da prepozna drugog u sebi. Draganova ispovijest odjeknula je kao tiho svjetlo u mraku Balkana – poruka da su najvažnije pobjede one koje se ne broje puškama, već ljudskošću.
„Zahvalan sam što živim. Još više sam zahvalan što sam tada upoznao šta znači biti ČOVJEK“, zaključuje Dragan.
#solidarnost #ljudskost #istinitepriče #ratimir #pomirenje #bosna #srbija #region
