Oglasi - Advertisement

Goran Bubić, advokat Milorada Dodika, rekao je za Srnu da je danas u ime pravnog tima, kao punomoćnik, podnio žalbu Sudu BiH protiv odluke Centralne izborne komisiji CIK BiH od 6. avgusta o prestanku mandata predsjednika Republike Srpske Miloradu Dodiku.
Bubić tvrdi da u ovom slučaju krivično pravo i posljedično odluka CIK-a “služe kao instrumenti političkog pritiska”.
– Birači nisu ovce, istina je u biračkoj kutiji, pa se postupci koji poništavaju volju građana, i ne podržavaju vladavini prava, trebaju napadati svim raspoloživim pravnim sredstvima – poručio je Bubić.
Pročitajte pisanu izjavu advokata Bubića:
– U žalbi je primarno osporena mogućnost retroaktivne primjene prestanka mandata jer je prestanak mandata u odluci određen sa datumom 12. jun, a odluka je donesena 6. avgusta. Priroda ustavnog mandata predsjedika Republike Srpske, u ovom slučaju očekivana ustavna aktivnost u periodu od 12. juna, pa do 4. avgusta, kao dana uručenja drugostepene presude (ukupno 52 dana), proizvela je niz pravnih posljedica u Republici Srpskoj kada su u pitanju opšti akti, poput ukaza o proglašenju zakona, kao i pojedinačni akti iz nadležnosti predsjednika Republike. Šta s tim? Potpuno je zanemarena izvršnost odluke krivičnog suda, u korist pravosnažnosti, o čemu se ćuti i u dispozitivu (i obrazloženju) odluke CIK BiH.
Odredba člana 115 KZ BiH, koja posljedice vezuje za pravosnažnost, in apstracto je na mjestu, ali se njome ne može pravdati da se određen pojedinačan akt, kao što je osporena odluka, primjenjuje retroaktivno, jer se time krše osnovni standardi vladavine prava. Drugi žalbeni argument je da je stalni član CIK BiH Vanja Bjelica Prutina, koja je u parničnom sporu sa žaliteljem, nije mogla učestvovati u radu CIK-a, jer je trebala biti isključena ex lege. Po njenoj tužbi, pred Osnovnim sudom u Sokocu vodi se parnični postupak, a sud je donio prvostepenu presudu 12. oktobra 2024. godine kojom je odbijen tužbeni zahtjev, a Vanja Bjelica Prutina je podnijela žalbu protiv prvostepene presude. Razumno je zaključiti da zbog aktuelnog parničnog postupka postoji neprijateljsko raspoloženje imenovane prema žalitelju, pa je nejasno zašto se ovaj član CIK BiH nije sam izuzeo od glasanja u smislu članova 35 i 36 Zakona o upravnom postupku BiH. Odnos člana CIK-a i žalitelja je očigledno privatno-pravne prirode i odgovara svrsi i cilju odredbe člana 35 tačka 6) Zakona o upravnom postupku BiH.
Naglasili smo da se parnični postupak po tužbi člana CIK-a protiv žalitelja upravo tiče okolnosti u vezi sa izbornim procesom 2022. godine, i ulogom Vanje Bjelica Prutina u donošenju odluke o ponovnom brojanju glasova baš za funkciju predsjednika Republike Srpske, a koje se ispostavilo nepotrebnim jer su se rezultati novog brojanja glasova u organizaciji CIK-a poklapali s ranijim rezultatima brojanja u glasačkim odborima. Parnični postupak je apsolutno relevantan za isključenje imenovanog člana CIK iz procesa donošenja odluke koja se osporava žalbom iz razloga što parnični postupak nije pokrenuo žalitelj, već je postupak pokrenut mimo volje žalitelja. Znači da je postojeći parnični spor razlog za izuzeće stvaran, proizveden voljom člana CIK, a nije fingiran od strane žalitelja, da se stvori privid razloga za izuzeće.
Napokon, razlog za izuzeće je uvjerljiviji i zbog činjenice da član CIK u prvostepenom postupku nije uspjela sa tužbenim zahtjevom, i logično je zaključiti da je nezadovoljna zbog toga. U vezi s postupkom člana CIK čini se vjerovatnim da je nepoštivanje načela nepristrasnosti modus operandi u postupcima protiv Milorada Dodika. Ova pristrasnost je očigledna u aktivnostima nelegitimnog Kristijana Šmita koji nameće krivično djelo iz člana 203a KZ BiH, ciljano protiv žalitelja. Onda na konferenciji u Beču, 10. novembra 2023. godine, Šmit izjavljuje: ‘Možete li imati aktivnu i efektivnu političku strukturu koja odlučuje, donosi jednoglasnu odluku i da ljudi kao što je ovaj Milorad Dodik, za koga se smatra da je ponekad vrlo blizak gospodinu /Sergeju/ Lavrovu, sjedi za stolom kao i mi? Ja ne mogu’. Strani državljanin, de iure očigledno nelegitiman, nastupa lično i osvetnički prema žalitelju, zato što Ruska Federacija, a ni Republike Kina, kao stalne članice SB UN, Šmita ne priznaju da je legitiman visoki predstavnik u BiH. Ne priznaje ga ni Republika Srpska jer ga Savjet bebjednosti UN nije potvrdio za visokog predstavnika na sjednici od 22. jula 2021. godine.
Navedeno je uvertira osuđujućoj presudi i oduzimanju mandata /predsjedniku Republike/ Miloradu Dodiku. Sve ovo ne podržava vladavinu prava već predstavlja lični obračun stranca sa žaliteljem – neposlušnim ustavnim političkim predstavnikom naroda, koji ga s pravnom argumentacijom, a ne proizvoljno, ne priznaje za visokog predstavnika u BiH. U vezi s (ne)pristrasnošću podsjetili smo da u krivičnom postupku optužnicu protiv žalitelja potvrđuje sudija za prethodno saslušanje, o čijim pravima je žalitelj odlučivao u svojstvu srpskog člana Predsedništva BiH, na osnovu odredaba člana V.3.b) Ustava BiH. Žalitelj se pismeno protivio izboru sudije u Stalni krivični sud u Hagu, a sudija nije izabrana. Ova činjenica je nesporna. Isto tako, postupajući sudija pojedinac, kao raniji tužilac u Tužilaštvu BiH, zajedno sa nekoliko drugih tužilaca, pismeno je tražila da se krivično procesuira žalitelj, zbog njegovih navodnih najava rušenja institucija BiH.
Ni ovo nije sporno, a iz ove činjenice slijedi da je prvostepni sudija zbog svog ranijeg stava prema žalitelju, imala neku vrstu predrasude o krivici žalitelja. Napokon imamo ponašanje stalnog člana CIK BiH Vanje Bjelica-Prutina koja je u ličnom, privatno-pravnom parničnom sporu sa žaliteljem i očigledno nije zadovoljna prvostepenom sudskom odlukom po tužbi protiv žalitelja, pa ne može nepristrasno postupati u odnosu prema žalitelju, kada nastupa kao član CIK BiH u ovom predmetu protiv žalitelja. Pitali smo – zar u BiH nije moguće da o pravima i obavezama ustavno izabranog predsjednika Republike Srpske odlučuju sudije i službena lica koji nisu lično involvirani u odnos sa gosposinom Miloradom Dodikom. Da ne postupaju lica koja imaju neprijateljski stav prema njemu. Napokon, istakli smo u žalbi da je prestanak mandata prema osporenoj odluci u protivnosti s Ustavom Republike Srpske, koji je usklađen s Ustavom BiH i po stavu Venecijanske komisije. Ustav Republike Srpske jasno propisuje način prestanka mandata predsjedniku Republike u odredbi člana 87 stav 1 koja glasi: ‘Predsjedniku Republike prestaje mandat prije vremena na koje je biran u slučaju ostavke ili opoziva’. Znači da je osporenim pojedinačnim aktom utvrđen prestanak mandata predsjednika Republike na način koji je suprotan Ustavu Republike Srpske.
Podsjetili smo u žalbi i da je pravno neprihvatljivo inkriminisati postupanje ustavnog predsjednika Republike Srpske po Ustavu Republike, kako slijedi iz činjeničnog opisa osuđujućeg dijela presude Sud BiH od 26. februara. Ko uopšte može počiniti krivično djelo ako nesporno koristi ustavno ovlašćenje i prema samom činjeničnom opisu u presudi? Krivično djelo se može izvršiti zloupotrebom ovlaštenja, prekoračenjem ovlaštenja (činjenjem), ali i nevršenjem ovlaštenja (nečinjenjem), ali nikako ‘vršenjem ovlaštenja’ i to još ‘ustavnog ovlaštenja’. U ovom slučaju krivično pravo i posljedično odluka CIK služe kao instrumenti političkog pritiska. Birači nisu ovce, istina je u biračkoj kutiji, pa se postupci koji poništavaju volju građana, i ne podržavaju vladavini prava, trebaju napadati svim raspoloživim pravnim sredstvima. Niti je etički, ni zakonito na ovakav način supstituirati volju većinskog izbornog korpusa koji drži do slobode naroda i građana, ne podaništva nekom strancu i pratećim centrima moći u svrhu postizanja političkih ciljeva koji nemaju uporište u pravnom poretku BiH, posmatranog u cjelini – stoji u žalbi.