Milorad Dodik, predsjednik entiteta Republika Srpska, pojavio se u Moskvi na obilježavanju Dana pobjede nad fašizmom, u društvu ruskog predsjednika Vladimira Putina i drugih lojalnih režima. Dok pola svijeta komemorira žrtve nacističke ideologije, Dodik bez stida drži predavanja o “slobodarskom duhu srpskog naroda” — i to upravo dok u vlastitoj zemlji koristi rječnik i političku strategiju koju vodeći međunarodni pravnici nazivaju klasičnim obrascem fašizma.
Od slavljenja antifašizma do govora koji priziva 1930-e
U oktobru 2023. godine, Dodik je u emisiji RTRS-a rekao da “Bošnjaci nisu narod, nego vjerska skupina” i dodao da “moraju da se vrate vjeri svojih predaka”. Ova rečenica, koja podsjeća na nacistički zahtjev da se Jevreji, Romi i Sloveni vrate “prirodnim granicama”, prošla je bez reakcije Tužilaštva BiH.
U istom periodu je izjavio da su Bošnjaci “prisvojili identitet koji nikada nije bio njihov” i da “nema šanse da Republika Srpska ikada bude dio te islamske države u nastajanju”. Dodik u svojoj političkoj retorici koristi sintagme koje otvoreno osporavaju legitimitet jednog od tri naroda u BiH, pozivajući na političku i kulturnu eliminaciju.
Definicija fašizma i Dodikova retorika
Definicija fašizma podrazumijeva totalitarnu ideologiju koja favorizuje jedan narod, vjeru ili ideju, te otvoreno negira ili eliminiše druge kroz moć, kontrolu i institucionalizovanu diskriminaciju. Dodik ne samo da koristi jezik koji podstiče mržnju, već kroz zakone i javne politike nastoji da institucionalizuje dominaciju jednog entiteta i jednog naroda nad ostalima.
Podsjetimo, kada je Skupština RS usvojila zakon o nepriznavanju odluka Ustavnog suda BiH, međunarodni pravnici su upozorili da je riječ o pokušaju paralelne vlasti — što je još jedan fašistički obrazac: razaranje ustavnog poretka kako bi se stvorila “nacionalna država”.
Retorika o Hamasu: kolektivna odgovornost za Bošnjake
U intervjuu za njemački Berliner Zeitung, Dodik je rekao da “u BiH ima sve više islamista koji simpatiziraju Hamas”. Umjesto da kritikuje konkretne pojedince ili političke stavove, on je insinuirao da cijeli narod (Bošnjaci) ima sklonost ka terorizmu — što je nedvojbeno kolektivna kriminalizacija, oblik govora mržnje koji podsjeća na propagandu 1930-ih u Evropi.
Ta izjava nije slučajna. Ona je sastavni dio narativa koji Bošnjake pokušava prikazati kao prijetnju po sigurnost, čime se Dodik pozicionira kao “branitelj hrišćanske Evrope”, što je direktan prepis ruske i mađarske propagande.
Sastanci sa Putinom i slavljenje “pobjede nad fašizmom”
Paradoks je potpun. Dodik odlazi u Moskvu da učestvuje u proslavi pobjede nad fašizmom, dok kod kuće već godinama koristi retoriku isključivosti, revizionizma i etnonacionalne supremacije.
U njegovim govorima Bošnjaci su “islamska prijetnja”, Hrvati su “privremeni partneri”, a država BiH “strana tvorevina koju treba razgraditi”. Iz njegovog usta su izrečene riječi poput:
“Republika Srpska je svetinja, BiH ne postoji.”
“Nećemo više da budemo žrtve islamske dominacije.”
“Zapad ne voli Srbe jer smo pravoslavci.”
To su poruke koje se direktno mogu svrstati u politički rječnik između Musolinija i Pavelića. Posebno kada dolaze uz konkretne političke akte – zabranu obilježavanja 1. marta (Dana nezavisnosti BiH), najavu formiranja “srpskog pravosuđa” u entitetu i kontinuirano ponižavanje odluka međunarodnih i državnih institucija.
Fašizam 21. vijeka pod imenom “entitetske suverenosti”
Dodikov fašizam nije u crnim košuljama i logorima. On dolazi s kravatom, u zgradi Vlade, kroz zakone koji brišu historiju, ignorišu žrtve i stvaraju pravni okvir u kojem ne postoji jednakost.
Dok u Moskvi polaže vijence u čast žrtava nacizma, kod kuće odobrava plakate koji veličaju ratne zločince, poziva na otcjepljenje, izjavljuje da genocid u Srebrenici nije postojao, i najavljuje da će “podići barikade” ako mu sud u Sarajevu sruši zakon.
Dodik u Moskvi glumi antifašistu. U Banjaluci je simbol modernog fašizma.
Njegova posjeta Crvenom trgu je politička maskarada čovjeka koji je u vlastitoj zemlji dekonstruktor ustava, rušitelj mira i producent mržnje. U tom smislu, Dan pobjede nad fašizmom – za njega nije praznik. On je ironija.
Dodik u Moskvi slavi Dan pobjede nad fašizmom, dok u BiH širi retoriku koja podsjeća na fašizam
Oglasi - Advertisement