Mladi bosanskohercegovački intelektualac s trenutnom adresom u Sjedinjenim Američkim Državama, Ismail Ćidić, prisustvovao je konferenciji “Razgovori o miru i sigurnosti na Balkanu”, održanoj povodom 30. godišnjice Dejtonskog mirovnog sporazuma. Konferenciju je organizovao američki kongresmen Mike Turner u okviru proljetnog zasjedanja NATO Parlamentarne skupštine. Među prisutnima su bili brojni aktuelni i bivši američki i strani zvaničnici, donosioci odluka, profesori te tzv. policy influenceri, dok su među govornicima bili ministri vanjskih poslova, ambasadori, kongresmeni i drugi visoki dužnosnici.
Ćidić je istakao da je konferencija dodatno potvrdila njegov raniji stav:
“Srpski nacionalizam ostaje najveća prijetnja teritorijalnom integritetu Bosne i Hercegovine, dok hrvatski nacionalizam – koji se konkretno ogleda kroz djelovanje HDZ-a iz Mostara i Zagreba – predstavlja najveću prijetnju svim ostalim interesima naše države: od energetskih i finansijskih, do društvenih, međunarodnih i političkih. Danas je politički sigurno, pa čak i popularno, suprotstaviti se srpskom nacionalizmu jer je on očigledniji i glasniji. Međutim, suprotstaviti se suptilnoj, ali veoma agresivnoj političkoj strategiji hrvatskog nacionalizma – koji sistematski podriva državu, ali ne izaziva istu pažnju medija – podjednako je važno i neophodno.”
Hrvatski revizionizam i selektivna istina
Ćidić navodi da su se na konferenciji mogli čuti i sljedeći, kako kaže, opasni i netačni narativi:
Bošnjaci su navodno pristali na raspad BiH 1995. godine, a Hrvatska ih je “spasila”,
Genocid u Bihaću je, prema nekima, spriječen zahvaljujući “Oluji”,
Hrvati navodno prolaze kroz najteže oblike diskriminacije u BiH,
Hrvatska, kažu, nije bila strana u ratu, već garant Dejtonskog sporazuma i “najveći prijatelj” BiH na putu ka EU i NATO-u.
Organizovana kampanja zastrašivanja
Tokom konferencije, ističe Ćidić, Ministarstvo vanjskih poslova Hrvatske koordinisano je poslalo veliku delegaciju u kojoj su se našli aktuelni ministar Gordan Grlić Radman, bivši ministri Mate Granić i Miomir Žužul, kao i brojni parlamentarci i članovi HDZ-a iz Bosne i Hercegovine.
“Ova delegacija zastupala je ekstremističke i maksimalističke stavove po pitanju budućnosti BiH. Došli su s jasnom strategijom – ne samo da u panelima iznesu usaglašene stavove, već i da kroz otvoreno zastrašivanje utiču na učesnike s probosanskim stavovima. Tokom panela na kojem su govorili dr. Jasmin Mujanović i zamjenik ambasadora u Washingtonu Ensar Eminović, delegacija Hrvatske – njih petnaestak – poredala se u prve redove, dobacivala komentare i agresivno snimala govore, prednjačila je Željana Zovko. Nakon izlaganja, nastavili su s pritiscima u hodnicima, lobirajući i ulazeći u verbalne sukobe s učesnicima iz BiH.”
Nedostatak zvaničnog odgovora BiH
Ćidić izražava zabrinutost zbog skoro potpunog izostanka zvaničnog odgovora iz institucija Bosne i Hercegovine.
“Osim ministra Elmedina Konakovića, koji jeste spomenuo problem negiranja genocida i veličanja ratnih zločinaca, ali je prešutio Radmanovu izjavu da se model ‘dvije škole pod jednim krovom’ treba proširiti širom BiH, te zamjenika ambasadora Ensara Eminovića – niko od zvaničnika nije bio prisutan. Izuzetak je bio i Kemal Ademović koji je s timom prisustvovao nekoliko sesija. Ostali su bili pojedinci u neslužbenom kapacitetu, koji su za događaj saznali neformalno i izborili se za prisustvo.”
Ćidić naglašava važnost govora Velme Šarić, koja je temu 30. godišnjice genocida u Srebrenici iznijela u prvi plan. Bez toga, kaže, ova tema bi ostala marginalna. Dodaje da su pokušaji hrvatskog revizionizma, kao i fašistički politički prijedlozi, naišli na otpor zahvaljujući argumentima Jasmina Mujanovića.
Apel za odgovornost i jedinstvo
“Već je opće poznato da se unutar BiH HDZ-u kontinuirano ustupa više resursa i moći nego što to izborni rezultati nalažu. Međutim, aktivno pristajanje i nereagovanje na anti-bosanske teze u najvažnijim međunarodnim forumima apsolutno je nedopustivo. Ovo više nije pitanje nesposobnosti, već otvara ozbiljna pitanja – čije interese pojedini ljudi u institucijama zaista zastupaju?”
Na kraju, Ćidić je poslao snažnu poruku:
“Očuvanje istine i narativa o Bosni i Hercegovini zahtijeva jedinstven i strateški pristup. Neophodno je odlučno suprotstaviti se ne samo onima koji izvan naše države šire historijske laži i pokušavaju izvršiti reviziju istine, već i onima unutar sistema koji iz straha ili vlastitih kompleksa na te laži pristaju. Državni aparat ima odgovornost da se bavi državnim pitanjima – a ne da tu obavezu prebacuje na pojedince koji svojim sredstvima i resursima brane interese države koju predstavljaju.”
