Izrael je već prešao svaku zamislivu crvenu liniju u iranskom diplomatskom leksikonu. Bombardovao je iranska nuklearna postrojenja, ubio toliko vojnih lidera da su Korpusi islamske revolucionarne garde na svom trećem komandantu u sedmici, i proglasio zračnu nadmoć nad zemljom. Osim ubistva vrhovnog vođe ajatolaha Alija Hameneija i ubjeđivanja SAD-a da bombarduje postrojenje za obogaćivanje goriva Fordow, ostaje im sve manje tabua koje treba prekršiti.
Iran je, sa svoje strane, lansirao baraže balističkih projektila na Izrael. To je teroriziralo civile, nanijelo znatnu štetu, ubilo skoro 30 ljudi i ranilo stotine više. Ipak, ovo nije egzistencijalna katastrofa koje su se mnogi bojali da bi Teheran mogao osloboditi. Iran je izgubio skoro 10 puta više civila nego Izrael u prvih 48 sati sukoba, prema svom ministarstvu zdravlja. Teheran već mora ublažavati svoje udarce – plotuni projektila koje ispaljuje divlje variraju iz noći u noć – dok se bori s iscrpljujućim zalihama balističkih projektila srednjeg dometa koji mogu pogoditi Izrael, piše CNN.
Sposobnost Irana da prijeti regiji se smanjuje
Svakodnevno raste lista meta koje Izrael konstantno pogađa – po volji, uglavnom bez otpora. S tim, sposobnost Irana da prijeti regiji se smanjuje. To mora biti ključ Trumpovih neprobojnih kalkulacija. I to odjekuje lekcijama možda naučenim nakon njegove odluke – neviđene i ishitrene kakvom se činila u to vrijeme – da ubije najistaknutiju ličnost u iranskoj vojsci, Qassema Soleimanija, 2020. godine.
U to vrijeme, atentat, kao odgovor na raketne napade koji su ubili američkog vojnika u Iraku, činio se fantastičnim trenutkom bez rukavica, u kojem bi se mogla osloboditi velika vojna moć Teherana. Ali to se nije dogodilo – Iran je odgovorio napadom na drugu američku bazu, gdje su povrede bile uglavnom potres mozga. Jednostavno nije imao snage da rizikuje totalni rat sa Sjedinjenim Američkim Državama, a to je bilo prije pet godina. Stvari su se od tada mnogo pogoršale za Irance.
Iranovi saveznici su se raspali
Njihov glavni strateški saveznik, Rusija, zaglavio je u trogodišnjem iscrpljujućem ratu izbora s Ukrajinom, što znači da Teheran vjerovatno ne bi dobio mnogo od Moskve ako bi tražio ozbiljnu vojnu podršku.
Iranovi obližnji saveznici – Hezbollah u Libanu i Asadov režim u Siriji – uklonjeni su kao efikasne borbene snage. Hezbollah je razbijen u zapanjujuće kratkoj, brutalnoj, ali efikasnoj izraelskoj kampanji prošle jeseni, otkrivajući da je militantna grupa šuplja prijetnja, daleko nadmašena superiornom tehnologijom i inteligencijom svog južnog protivnika. Asadov režim se iznenada raspao u decembru, nakon godina diplomatske izolacije zbog svojih užasnih zloupotreba u građanskom ratu, nakon što je Turska pomogla pobunjenicima da savladaju Damask.
Iran se našao nadmašen lokalno. Znao je godinama da se ne može nositi sa SAD-om.
Rizik od sukoba opada
Uzevši u obzir te dvije činjenice, rizik od sukoba opada, a Trumpovi izbori izgledaju lakši. On bi mogao jednostavno pogoditi Fordow i druge relevantne nuklearne lokacije u jednom valu napada stealth B-2 bombardera. Mogao bi informisati Irance da SAD ne traže dalju konfrontaciju i anticipirati prigušenu, prihvatljivu odmazdu. Iranu nedostaje inventar da ozbiljno bombarduje Izrael, a kamoli vojne baze drugog, bolje opremljenog protivnika u regiji.
Trump bi mogao nastaviti dopuštati Izraelcima da pogađaju mete po volji sedmicama, istovremeno dopuštajući evropskim ministrima vanjskih poslova, koji će se sastati sa svojim iranskim kolegom Abbasom Aragchijem u Ženevi u petak, da Teheranu predstave postepeno pogoršavajuće uslove za diplomatsko rješenje. Ili Trump ne bi mogao učiniti ništa i dopustiti da se široka nemoć Irana jasnije pokaže dok se njegove zalihe projektila smanjuju.
Trumpov imidž i diplomatska pobjeda
Ali neaktivnost bi mogla učiniti da Trump izgleda slabo i neodlučno. Rješavanje pitanja Irana i mogućnosti da razvije nuklearno oružje bila bi prijeko potrebna pobjeda vanjske politike za Bijelu kuću, koja je zaglibila u djetinjastim svađama s saveznicima, isprekidanom trgovinskom ratu s Kinom i nestalnom diplomatijom s Moskvom oko Ukrajine. Čak je i njemački kancelar, Friedrich Merz, rekao da Izrael radi prljavi posao zapadnog svijeta uklanjanjem iranske nuklearne prijetnje. Gotovo niko osim iranskih tvrdolinijaša ne misli da je iranska nuklearna bomba dobra ideja.
Jedini preostali, veliki rizik s kojim se Trump suočava je da Iran, koji je uvijek insistirao da je njegov program miran, ima napredniji i tajniji nuklearni program koji njegovi bunker-busteri ne mogu onesposobiti – možda sada uklonjen iz Fordowa ili drugih javno poznatih lokacija nakon višednevnih spekulacija da bi mogli biti pogođeni. Takvi strahovi, čini se, odgovaraju procjenama izraelske obavještajne službe za koje tvrde da su ubrzale njihovu nedavnu kampanju. Ali oni bi se također činili u sukobu s idejom da daljnji udari mogu okončati iransku ambiciju za atomskom bombom na neodređeno vrijeme.
Nepoznanice i slabost Irana
Drugo, moglo bi se tvrditi da bi Iran, do sada, s direktno ugroženim vrhovnim vođom i širom otvorenim nebom glavnog grada, već odlučio da se utrkuje za nuklearno oružje, ako bi to mogao. Šta bi se još moralo desiti Iranu?
Poznate nepoznanice – stvari koje znamo da ne znamo, kako bi rekao Donald Rumsfeld prije invazije SAD-a na Iranovog susjeda Irak 2003. godine – obiluju. I one manje-više ukazuju na smjer u kojem je Iran oslabljen. Bilo koji izbor Trump napravi, dočekat će ga prigušen ili podnošljiv odgovor Teherana, koji će uskoro trebati diplomatsko rješenje kako bi osigurao opstanak onoga što je ostalo od njegove vlade i vojske.
Nepoznate nepoznanice su ono što je uvuklo SAD u Irak. One vjerovatno obiluju, iako po definiciji ne znamo šta su. Ali zasjenjuje ih jednostavna činjenica da ni Izrael ni SAD ne namjeravaju okupirati Iran. A Iran je sve slabiji da uzvrati na smislen način, dok gleda kako mu decenijama stare crvene linije brzo nestaju iz vidokruga.
